Poljošumarstvo
Poljošumarstvo odnosno agro-silvikultura ( engl. agroforestry,njem. Agroforstwirtschaft)sustav je uzgoja hrane ili drugog korisnog bilja u kojem se drveće ili grmovi uzgajaju u kombinciji sa povrćem ili žitaricama te biljem za ishranu životinja. Kombincija je to poljoprivrednih i šumarskih tehnologija, a u svrhu stvaranja raznorodnijeg,produktivnijeg,profitabilnijeg,zdravijeg i nadasve održivijeg sustava gospodarenja zemljištem.[1]
Znanstveni pogled
Teoretska osnova poljošumarstva potječe iz ekologije,i agroekologije.[2] Sukladno tome poljošumarstvo je jedan od tri osnovna sustava gospodarenja zemljištem. Preostala dva su poljoprivreda i šumarstvo.[3]
Poljošumarstvo ima puno zajedničkih točaka sa izmjenom usjeva.Prije svega se tu radi o primjeni biljaka koje su sposobne same vezivati dušik,te tako kontinuirano obogaćivati tlo,što pak za posljedicu ima povećanje prinosa te shodno tome i profita na tako kultiviranim površinama.
Poljošumarstvo je i jedna od osnova danas u svijetu cijenjene permakulture.
Kao sustav obrade zemlje vjerojatno je znatno starije od oba sustava čije tehnike kombinira te ga možemo smatrati najstarijim sustavom kultiviranja i korištenja tla.
Jedan od najstarijih primjera primitivnog poljošumarstva svakako je sustav kojim su se do dolaska europljana koristili sjevernoamerički indijanci.[4]
No praktički svugdje još uvijek postoje ostaci ovakovih praksi,primjerice poput žirenja svinja kod nas( starost ovakovih praksi se u nekim djelovima današnje srednje Europe procjenjuje na oko 7 500 godina!).[5]Tome bi mogli pribrojiti i već pomalo zaboravljeno ljetno stočarenje rasprostranjeno na primorskim terasama sjevernog i srednjeg Velebita.
Poljošumarstvo u Europi - istraživanja
Najmanje jedan od EU financiranih programa bavi se istraživanjem mogućnosti uzgoja jednogodišnjih poljoprivrednih kultura u kombinaciji sa dugogodišnjim nasadima drveća.Znanstvenici su došli do zaključka da se ovakovim sustavom može ostvariti povećanje prihoda do 30 %.Na površini od 1 hektara ,na kojoj se uzgajaju pšenica i topola,ostvaruju se prinosi koji bi u odvojenom uzgoju bili mogući samo na površini od 1,3 hektara.[6]
Oblici primjene
Poljošumarstvo pokazuje veliku raznolikost primjena i praksi.Jedna lista navodi čak 50 specifičnih primjena no ove se ipak najčešće svode na nekoliko ključnih:[2]
- Parkovno uređenje (rijetko i izdvojeno drveće u malim grupama)
- Sustavi bazirani na zasjenjivanju( visoko drveće plus grmovi ili usjevi)
- Sustav sa usjevima nad drvećem ( rijetko danas korišten,nisko drveće ili gmlje rezano nisko nad tlom)
- Aleje usjeva ( ovdje se usjevi naizmjence kombiniraju sa drvećem ili grmljem posađenim u nizu,koriste s vrste koje vežu dušik)
- Trake usjeva (identično prethodnom no koristi se samo jedan red drveća i usjeva)
- Sustavi koji uključuju i faunu ( ispaša u šumi )
- Granični sustavi ( uključuje živicu,te vjetrozaštitne pojaseve)
- Taungyas ( u Burmi korištena varijanta sustava usjeva pod drvećem)
- Sustav fizičke potpore (stabla i biljke penjačice)
- Klasični poljošumarski sustavi
- Vjetrozaštitni sustavi i razdvojni pojasevi(vrlo stari sustavi ,kod nas se njihovo korištenje još uvijek lijepo ocrtava na poljima primorske terase srednjeg i sjevernog Velebita )
Korist od uporabe poljošumarstva
Poljošumarstvo ima dosta prednosti u odnosu na klasičnu poljoprivredu i šumarstvo.Više ekonomske dobiti,veća produktivnost,više raznolikosti u smislu ekoloških dobara i usluga.[7]
Bioraznolikost je u ovim sustavima znatno veća u odnosu na one klasične.Što više vrsta biljaka koristimo na nekom zemljištu stvaramo to složenije stanište,broj vrsta ptica i životinja,te insekata i gljiva na takvom zemljištu biti će znatno veći.
Obzirom na dugoročno loše vremenske prognoze poljošumarstvo bi i kod nas trebalo postati prihvatljiva i prije svega održiva alternativa definitivno destruktivnoj nazovi suvremenoj poljoprivredi(ali i isto takovom šumarstvu).
Poljošumarstvo u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se ovom problematikom zasad nitko nije sustavno bavio.Jedini tragovi primjene su malobrojne grupe koje se bave poljošumarstvu srodnom permakulturom.
Dodatna literatura
Uredio: Patish, Daizy Rani. http://books.google.com/books?id=HsDrg48t4TkC.
- The Springer Journal, "Agroforestry Systems" (ISSN 1572-9680) [1]; Editor-In-Chief: Prof. Shibu Jose, H.E. Garrett Endowed Professor and Director, The Center for Agroforestry, University of Missouri
- • Parametar
typenije dopušten u klasinews
• Parametardatenije dopušten u klasinews
• Parametarauthornije dopušten u klasinews
• Parametarpublishernije dopušten u klasinews
• Parametartitlenije dopušten u klasinews
• Parametarfirstnije dopušten u klasinews
• Parametarurlnije dopušten u klasinews
• Parametarlastnije dopušten u klasinews
• Parametaraccessdatenije dopušten u klasinews
Vanjske poveznice
- Agroforstwirtschaft in Mitteleuropa
- Silvoarable Agroforestry for Europe
- Past, Present and Future of Agroforestry Systems in Europe
- National Agroforesty Center (USDA)
- World Agroforestry Centre
- The Center for Agroforestry at the University of Missouri
- Australian Agroforestry
- The Green Belt Movement
- Plants For A Future
Izvori
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ 2,0 2,1 Wojtkowski, Paul A. (1998) The Theory and Practice of Agroforestry Design. Science Publishers Inc., Enfield, NH, 282p.
- ↑ Wojtkowski, Paul A. (2002) Agroecological Perspectives in Agronomy, Forestry and Agroforestry. Science Publishers Inc., Enfield, NH, 356p.
- ↑ http://www.lewis-clark.org/article/2129 Pristupljeno 24.08.2015.
- ↑ http://www.agroof.net/agroof_ressources/documents/201210_eu_agroforesterie.pdf
- ↑ http://www1.montpellier.inra.fr/safe/english/index.htm Pristupljeno 24.09.2015.
- ↑ Benefits of agroforestry.