Poljošumarstvo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Poljošumarstvo odnosno agro-silvikultura ( engl. agroforestry,njem. Agroforstwirtschaft)sustav je uzgoja hrane ili drugog korisnog bilja u kojem se drveće ili grmovi uzgajaju u kombinciji sa povrćem ili žitaricama te biljem za ishranu životinja. Kombincija je to poljoprivrednih i šumarskih tehnologija, a u svrhu stvaranja raznorodnijeg,produktivnijeg,profitabilnijeg,zdravijeg i nadasve održivijeg sustava gospodarenja zemljištem.[1]

Znanstveni pogled

Teoretska osnova poljošumarstva potječe iz ekologije,i agroekologije.[2] Sukladno tome poljošumarstvo je jedan od tri osnovna sustava gospodarenja zemljištem. Preostala dva su poljoprivreda i šumarstvo.[3]

Poljošumarstvo ima puno zajedničkih točaka sa izmjenom usjeva.Prije svega se tu radi o primjeni biljaka koje su sposobne same vezivati dušik,te tako kontinuirano obogaćivati tlo,što pak za posljedicu ima povećanje prinosa te shodno tome i profita na tako kultiviranim površinama.

Poljošumarstvo je i jedna od osnova danas u svijetu cijenjene permakulture.

Kao sustav obrade zemlje vjerojatno je znatno starije od oba sustava čije tehnike kombinira te ga možemo smatrati najstarijim sustavom kultiviranja i korištenja tla.

Jedan od najstarijih primjera primitivnog poljošumarstva svakako je sustav kojim su se do dolaska europljana koristili sjevernoamerički indijanci.[4]

No praktički svugdje još uvijek postoje ostaci ovakovih praksi,primjerice poput žirenja svinja kod nas( starost ovakovih praksi se u nekim djelovima današnje srednje Europe procjenjuje na oko 7 500 godina!).[5]Tome bi mogli pribrojiti i već pomalo zaboravljeno ljetno stočarenje rasprostranjeno na primorskim terasama sjevernog i srednjeg Velebita.

Poljošumarstvo u Europi - istraživanja

Najmanje jedan od EU financiranih programa bavi se istraživanjem mogućnosti uzgoja jednogodišnjih poljoprivrednih kultura u kombinaciji sa dugogodišnjim nasadima drveća.Znanstvenici su došli do zaključka da se ovakovim sustavom može ostvariti povećanje prihoda do 30 %.Na površini od 1 hektara ,na kojoj se uzgajaju pšenica i topola,ostvaruju se prinosi koji bi u odvojenom uzgoju bili mogući samo na površini od 1,3 hektara.[6]

Oblici primjene

Poljošumarstvo pokazuje veliku raznolikost primjena i praksi.Jedna lista navodi čak 50 specifičnih primjena no ove se ipak najčešće svode na nekoliko ključnih:[2]

  • Parkovno uređenje (rijetko i izdvojeno drveće u malim grupama)
  • Sustavi bazirani na zasjenjivanju( visoko drveće plus grmovi ili usjevi)
  • Sustav sa usjevima nad drvećem ( rijetko danas korišten,nisko drveće ili gmlje rezano nisko nad tlom)
  • Aleje usjeva ( ovdje se usjevi naizmjence kombiniraju sa drvećem ili grmljem posađenim u nizu,koriste s vrste koje vežu dušik)
  • Trake usjeva (identično prethodnom no koristi se samo jedan red drveća i usjeva)
  • Sustavi koji uključuju i faunu ( ispaša u šumi )
  • Granični sustavi ( uključuje živicu,te vjetrozaštitne pojaseve)
  • Taungyas ( u Burmi korištena varijanta sustava usjeva pod drvećem)
  • Sustav fizičke potpore (stabla i biljke penjačice)
  • Klasični poljošumarski sustavi
  • Vjetrozaštitni sustavi i razdvojni pojasevi(vrlo stari sustavi ,kod nas se njihovo korištenje još uvijek lijepo ocrtava na poljima primorske terase srednjeg i sjevernog Velebita )

Korist od uporabe poljošumarstva

Poljošumarstvo ima dosta prednosti u odnosu na klasičnu poljoprivredu i šumarstvo.Više ekonomske dobiti,veća produktivnost,više raznolikosti u smislu ekoloških dobara i usluga.[7]

Bioraznolikost je u ovim sustavima znatno veća u odnosu na one klasične.Što više vrsta biljaka koristimo na nekom zemljištu stvaramo to složenije stanište,broj vrsta ptica i životinja,te insekata i gljiva na takvom zemljištu biti će znatno veći.

Obzirom na dugoročno loše vremenske prognoze poljošumarstvo bi i kod nas trebalo postati prihvatljiva i prije svega održiva alternativa definitivno destruktivnoj nazovi suvremenoj poljoprivredi(ali i isto takovom šumarstvu).

Poljošumarstvo u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se ovom problematikom zasad nitko nije sustavno bavio.Jedini tragovi primjene su malobrojne grupe koje se bave poljošumarstvu srodnom permakulturom.

Dodatna literatura

Vanjske poveznice

Izvori

  1. "National Agroforestry Center". USDA National Agroforestry Center (NAC). http://nac.unl.edu/ Pristupljeno 2. travnja 2014. 
  2. 2,0 2,1 Wojtkowski, Paul A. (1998) The Theory and Practice of Agroforestry Design. Science Publishers Inc., Enfield, NH, 282p.
  3. Wojtkowski, Paul A. (2002) Agroecological Perspectives in Agronomy, Forestry and Agroforestry. Science Publishers Inc., Enfield, NH, 356p.
  4. http://www.lewis-clark.org/article/2129 Pristupljeno 24.08.2015.
  5. http://www.agroof.net/agroof_ressources/documents/201210_eu_agroforesterie.pdf
  6. http://www1.montpellier.inra.fr/safe/english/index.htm Pristupljeno 24.09.2015.
  7. "Benefits of agroforestry". http://www.agroforestry.co.uk/afbens.html