- PREUSMJERI Predložak:Stilska dorada
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite HIE navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
Ovaj članak nema HIEpoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem HIEpoveznica na druge pojmove. |
Politički odnosi s javnošću jedan su od programa ili aktivnosti odnosa s javnošću koji se vežu za komunikaciju političkih aktera s njihovim ciljnim javnostima. Definiranju političkih odnosa s javnošću danas se različito pristupa. A. Zipfel smatra da se misli na strateške komunikacijske aktivnosti sudionika političkog procesa s ciljem informiranja i uvjeravanja radi ostvarivanja pojedinačnih interesa. Izvan okvira ove poprilično uopćene definicije, koncept odosa s javnošću je poprilično nedosljedan. Definiranje zavisi od discipline i perspektive. Općenito govoreći, može se razlikovati tri općenita pristupa:
Općenito govoreći, može se razlikovati tri općenita pristupa:
1. Gledano s mikro-perspektive, odnose s javnošću se definira pomoću njihovih instrumenata i aktivnosti (Odnosi s javnošću su ono čime se u biti bave odnosi s javnošću). Ovakvo shvaćanje odnosa s javnošću često primjenjuju praktičari i profesionalna udruženja (organizacije) koje ističu normativna gledišta da bi opravdali svoj rad (djelovanje). Prema tome, ovakve definicije često ističu ideju harmonije i zastupaju ideju međusobnog razumijevanja.
2. U današnje vrijeme, teorija organizacije, predstavlja najprihvaćeniji koncept odnosa s javnošću. Bavi se doprinosom odnosa s javnošću postizanju ciljeva organizacije.
3. Makro-perspektiva se bavi funkcijom odnosa s javnošću u društvu. Neki autori smatraju odnose s javnošću dijelom sustava javne komunikacije koji također uključuje novinarstvo i koji osigurava informacije o predmetima relevantim za javnost, dok neki drugi autori smatraju da odnosi s javnošću funkcionalno zavise od društvenih sustava i samim time ih se mora promatrati kao njihov podsustav. Neki znanstvenici, poput Franza Ronnebergera tvrde da su odnosi s javnošću neophodni za funkcioniranje demokratskog sustava, zato što pomažu javnom pomnom analiziranju različitih interesa unutar demokratskog društva i time omogućuju njihovo usklađivanje i intergriranje.
Definiranje političkih odnosa s javnošću
Prema A. Zipfel (2008.) „politički odnosi s javnošću se odnose na strateške aktivnosti komunikacije aktera koji sudjeluju u političkom procesu koji su usmjereni na informativne i uvjerljive ciljeve da bi ostvarili pojedinačne interese“ . Ova definicija vidi komunikaciju političkih odnosa s javnošću jednosmjernom i izražava funkcionalnu perspektivu o političkim odnosima s javnošću. Stoga ne utjelovljuje prijelaz prema sukreacijskoj perspektivi o odnosima s javnošću koja je bila manifest (pokazatelj) u istraživanju odnosa s javnošću tijekom posljednjih desetljeća. Naprotiv, vjeruje se da je odnosna perspektiva ključna za razumijevanje svih procesa koji uključuju politiku, komunikaciju i odnose s javnošću.
Prema J. Strömbäcku i S. Kiousisu politički odnosi s javnošću su „proces su upravljanja pomoću kojeg politički akteri zbog političkih razloga, pomoću učinkovite komunikacije i aktivnosti, nastoje utjecati i uspostaviti, izgraditi i održati dobre odnose i reputacije s ciljnim javnostima da bi podržati misiju i postigli političke ciljeve“.
Definiciju političkih odnosa s javnošću ponudio je i B. McNair. Prema njemu politički odnosi s javnošću su „taktike upravljanja medijima i informacijama koje su namijenjene osiguranju da stranka prima maksimum povoljnog publiciteta i minimum negativnog“. Ova definicija nema mnogo toga zajedničkog sa suvremenim shvaćanjima odnosa s javnošću unutar područja istraživanja odnosa s javnošću, ali je tipična za to kako znanstvenici političke komunikacije često vide odnose s javnošću. Po ovom shvaćanju odnosi s javnošću uglavnom su upravljanje medijima, upravljanje imidžom i upravljanje informacijama. Ovo je međutim usko shvaćanje odnosa s javnošću.
Međutim navedena definicija odražava suvremena shvaćanja odnosa s javnošću i prilagođena je kontekstu politike i političke komunikacije. Naglašava komunikaciju politike i učinkovitu prirodu komunikacije u političke svrhe te ima potencijal integriranja teorije i istraživanja iz različitih područja istraživanja. Također uključuje različite funkcije odnosa s javnošću često naglašene u literaturi, kao što su upravljanje publicitetom, upravljanje reputacijom, javnim poslovima, upravljanje pitanjima i održavanje odnosa.
Izvor
Zoran Tomić: Politički odnosi s javnošću, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2017.