Polinezijski jezici
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Polinezijski jezici, jedna od glavnihskupina istočnofidžijskih-polinezijskih jezika koji se govore u Polineziji i manjim dijelom u Mikroneziji. Obuhvaća (38)[1], danas (37)jezika[2], to su:
- a) Nuklearni (jezgrovni) polinezijski(36):
- a1. Istočni (13):
- a. Centralni istočnopolinezijski(12):
- a1. Markeški (4): havajski, mangarevski (mangareva), markeški (marquesan, 2 jezika, sjeverni i južni),
- a2. Rapa;
- a3. Tahićanski (7): austral, maorski, penrhyn (Tongarevski), rakahanga-manihiki, rarotonški, tahićanski, tuamotu;
- b. Rapanui (1): rapa nui;
- a. Centralni istočnopolinezijski(12):
- a2. Samoički (23):
- a. stočnouvejski-Niuafo’ou (2): niuafo'ou, uvea jezik (walisianski);
- b. Ellicejski (8): kapingamarangi, nukumanu, nukuoro, nukuria, ontong java, sikaiana, takuu, tuvalu;
- c. Futunski/Futunic (9): anuta, emae, futuna-aniwa, istočnofutunski, rennell-belona, mele-fila, pileni, tikopia, zapadnouvejski (uvean, west);
- d. Pukapuka (1): pukapuka;
- e. Samoanski (1): samoanski;
- f. tokelauski (1): tokelauski;
- Niuatoputapu
- a1. Istočni (13):
- b) Tongijski (2): niujski (niue), tonganski.