Polacanthus
| Polacanthus | |
|---|---|
 Pretpostavljeni izgled vrste P. foxii, rekonstruiran po izgledu roda Gastonia | |
| Status zaštite | |
| Status zaštite: Fosili | |
| Raspon fosila | Rana kreda |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Reptilia |
| Nadred: | Dinosauria |
| Red: | †Ornithischia |
| Porodica: | †Nodosauridae |
| Potporodica: | †Polacanthinae |
| Rod: | †Polacanthus Owen vide Anoniman, 1865. [1] |
| Vrste | |
*†P. foxii Owen vide anoniman, 1865.[2] (tip.)
| |
Polacanthus (od starogrčkog poli-/πολυ- "mnogo" i akanta/ακανθα "trn" ili "bodlja"[3]) bio je rod ranih oklopljenih ankilosaura s bodljama iz razdoblja rane krede. U ranim prikazima imao je vrlo nedefiniranu glavu pošto su pronađeni samo ostaci tražnjeg dijela tijela. Živio je prije 130 do 125 milijuna godina na prostoru današnje zapadne Europe.[4]
Opis
Polacanthus je dosezao dužinu od 4 do 5 m. Bio je četveronožni pripadnik reda Ornithischia, dinosaura s ptičjim kukovljem. Nije pronađeno mnogo njegovih ostataka, a neke važne anatomske osobine, kao što je izgled glave, ostaju slabo poznate.
Polacanthus je imao veliki leđni štit, tj. dermalnu kost iznad kukovlja koja nije bila spojena s drugim kostima, a imala je izrasline (tuberkule) na svojoj površini. Tu osobinu dijeli s ostalim "polakantinima" (primitivnim nodosauridima) kao što su Gastonia i Mymoorapelta. Na tom dijelu tijela imao je također malene okrugle kvrge i koštane bodlje, ali njihov točan raspored nije poznat. Pretpostavlja se da su se nalazile na bokovima.
Otkriće i vrste
Nakon roda Hylaeosaurus, Polacanthus je bio drugi ankilosaur otkriven u Engleskoj tijekom 19. stoljeća. Rod Polacanthus sastoji se od dvije europske vrste:
- Polacanthus foxii - otkrio ju je William Fox na otoku Wight 1865. godine.[5] Otkriven je nepotpun kostur kojem su nedostajali glava, vrat, prednji dio oklopa i prednji udovi. Do danas su pronađena još dva nepotpuna skeleta. Drugi primjerak pronašao je Dr. William T. Blows 1979. godine, a izložen je u londonskom Prirodoslovnom muzeju. To je prvi primjerak kod kojeg su pronađeni vratni kralješci i prednji dio oklopa.[6]
- P. rudgwickensis - imenovan je 1996. godine od strane Dr. Williama T. Blowsa,[7] nakon pregleda nekih fosila pronađenih 1985. za koje se smatralo da pripadaju Iguanodonu i koji su bili izloženi u Muzeju Horsham u Sussexu. Ostaci su nepotpuni i uključuju nekoliko nepotpunih kralježaka, nepotpune skapulokorakoidne kosti, krajnji dio ramene kosti, gotovo potpunu desnu goljeničnu kost, dijelovi rebara i dva osteoderma. Smatra se da je P. rudgwickensis bio oko 30% veći od tipične vrste, P. foxii, a od nje se razlikovao i po brojnim osobinama kralježaka i dermalnog oklopa. Ta vrsta dobila je naziv po selu Rudgwick u Zapadnom Sussexu i otkrivena je u kamenolomu kompanije "Rudgwick Brickworks", na njegovom dnu u sivo-zelenom laporu formacije Wessex. Potječe iz perioda Barremija, prije 124 do 132 milijuna godina.
Sistematika
Neki znanstvenici smatraju da je rod Hylaeosaurus – kod kojeg su poznati prednji dijelovi tijela – sinonim za Polacanthus, pa se on ponekad tako i svrstava.
Sistematsko svrstavanje u infraredu Ankylosauria još uvijek je sporno pitanje. Prema Polacanthusu svoj je naziv dobio takson Polacanthidae ili Polacanthinae, grupa ankilosaura koji se ponekad svrstavaju u Ankylosauridae, a ponekada uNodosauridae; ponekada se promatraju i kao samostalna porodica. Preciznu je klasifikaciju teško postići zbog nepotpunih ostataka, pa stoga M. Vickaryous et al. (2004.) svrstavaju rod Polacanthus kao "Ankylosauria incertae sedis".
Literatura
- ↑ Autorstvo dato kao Huxley, 1867. prema nekim izvorima, kao u drugom izdanju The Dinosauria.
- ↑ Autorstvo dato kao Hulke, 1881. prema nekim izvorima, kao u drugom izdanju The Dinosauria.
- ↑ Liddell & Scott (1980). Greek-English Lexicon, Abridged Edition. Oxford University Press, Oxford, UK. ISBN 0-19-910207-4
- ↑ Holtz, Thomas R. Jr. (2011) Dinosaurs: The Most Complete, Up-to-Date Encyclopedia for Dinosaur Lovers of All Ages, Winter 2010 Appendix.
- ↑ Fox W. (1865). On a new Wealden saurian named Polacanthus. Report of the British Association for the Advancement of Science, 1865 for 1864, str. 56.
- ↑ Blows WT. (1987). The armoured dinosaur Polacanthus foxi, from the Lower Cretaceous of the Isle of Wight, Palaeontology. 30, 557–580
- ↑ Blows WT (1996) A new species of Polacanthus (Ornithischia; Ankylosauria) from the Lower Cretaceous of Sussex, England. Geological Magazine, 133 (6): str. 671. - 682.
- Blows WT (2001). "Dermal Armor of Polacanthine Dinosaurs". Unutar Carpenter, Kenneth(ed). The Armored Dinosaurs. Indiana University Press. str. str. 363.–385.. ISBN 0-253-33964-2
- Carpenter K (2001). "Phylogenetic analysis of the Ankylosauria". Unutar Carpenter, Kenneth(ed). The Armored Dinosaurs. Indiana University Press. str. str. 455.–484.. ISBN 0-253-33964-2
- Matthew K. Vickaryous, Teresa Maryańska und David B. Weishampel: Ankylosauria. In: David Weishampel, Peter Dodson und Halszka Osmólska (Hrsg.): The Dinosauria. University of California Press, 2004. ISBN 0520242092; str. 363. - 392.