Pokolj na Biokovu 23. svibnja 1948.

Pokolj na Biokovu 23. svibnja 1948.

Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta!

Pokolj na Biokovu 23. svibnja 1948., poratni jugokomunistički zločin nad Hrvatima.

Počinjen je 23. svibnja 1948. godine. Mjesto ubojstva su obronci Biokove, pod sljemenima Svetim Jurom i Svetim Ilijom, točnije Mišljen na Stražbenici (1252 mnv), na području današnje općine Zagvozda. Iz zasjede su mučki ubijena šestorica Hrvata: Ivan Kegalj (Cista Velika), Andrija Alač (Drašnice), Josip Pavlinović (Rašćani Donji), Marijan Kovačević (Rašćani Donji), Kažimir Pavlinović (Rašćani Donji) i Dinko Pavlinović (invalid bez šake, Rašćani Donji). Četvorica su ubijena mučki i iz zasjede, a drugoj dvojici se ne zna za grob. Ubijeni su iz obližnjih mjesta. Tri su se godine nakon Drugog svjetskog rata krili po Biokovu preživljavajući, jer nisu željeli pogaziti istinu da su se borili samo za istinu i za pravdu. Ivan Kegalj iz Ciste Velike nije ubijen na toj lokaciji, nego je pobjegao i vjerojatno je ubijen na Golobrdckim stanovima. Josip Pavlinović iz Donjih Rašćana nije tu ubijen, ali je jedan od onih nestalih koji se kući nikad nije vratio po završetku II. svjetskog rata.

Skupina hrvatskih vojnika skrivala se po planini, jer se nisu slagali s ondašnjim jugoslavenskim vlastima, čekajući bolja vremena dok prođu titoističko-staljinistički progoni. Dok su se skrivali, mogli su ubiti partijske odbornike koji su im poslije mrcvarili mrtva tijela, kao i mnoge druge, ali nisu. Mnogi su ljudi znali za njih, ali ih nisu odali. Neki su im nosili hranu onamo gdje su skrivali po biokovskim vrletima. No, i jugokomunističke vlasti imale su svoje informacije tko je u kontaktu s "kamišarima".

Uslijedio je dan kad je ondašnji zapovjednik milicije u Zagvozdu zapovijedio neka se ubije te ljude. Četvorica hrvatskih vojnika koji su se skrivali na Biokovu ubijeni su na predjelu Mišjenu - Stražbenici. Jedan je pobjegao te je poslije vjerojatno ubijen i zakopan (na Golobrckim stanovima, prema nekim mišljenjima). Ivan Kegalj, koji je pobjegao, imao je brata koji je bio u partizanima i govorio mu neka se preda, ali Ivan nije htio. Po nekim izvorima Ivan Kegalj je zakopan kod kuće jedne osobe koja ga je ubila, a da je jedan "kamišar" ubijen na stajama kod Šimića kuća. Tijela mrtvih nisu imala dostojan pokop. Jugokomunistički dužnosnici oskvrnjavali su tijela ubijenih. S planine su tijela ubijenih donijeli na skalama u središte Zagovozda. Tijela "narodnih neprijatelja" su izložili da ih običan svijet vidi. Obeščašćivanje tijela ubijenih nije stalo na tome. Pojedini partijski odbornici po mrtvim tijelima su skakali, nogama gazili, glave šutali, urinirali, u mrtve pucali i dr. Godine 1951. jednu su lubanju donijeli u Osnovnu Školu Ivan Gaće i djecu po njoj učili anatomiju. Na kraju mrcvarenja tjelesa, odnijeli su ih na Trnovu i bacili i zatrpali u neku rupu uz kordun Napoleonove ceste prema Turiji. Posmrtni ostatci iskopani su 1994. te uz prigodnu komemoraciju i sv. misu koju je predvodio don Vjenceslav Pavlinović pokopani u zajedničku grobnicu na novom groblju sv. Jeronima u Lovrinčevićima u Biokovskom Selu.

Spomenik ubijenima otkriven je 23. srpnja 2016. godine. Čine ga spomen-križ i spomen-ploča. Postavljen je u organizaciji Domoljuba Zagvozda a na poticaj Milana Tomičića. Spomen križu je izradio kipar Marko Banić iz Doca Mosorskog, a na spomen-ploči uklesana su imena, datum smrti i mjesto rođenja šestorice hrvatskih vojnika. Spomenik je blagoslovio župnik Zagvozda don Mario Čagalj uz suslavlje župnika Krstatica don Mate Munitića. Posveti spomen-križa nazočili su rodbina, brojni mještani i predstavnici braniteljskih udruga iz Domovinskog obrambenog rata.

Komemoracija za ubijene tradicijski se održava u subotu najbližu blagdanu sv. Ilije.

Vanjske poveznice

• IKA: Komemoracija na Biokovu za mučki ubijene Hrvate 1948. godine IKA. 18. srpnja 2020.