Pokémon Red i Blue
- preusmjeri Predložak:Infookvir videoigra
Pokémon Red i Blue (u Japanu Pokémon Red i Green) prve su dvije videoigre unutar niza Pokémon RPG igara. Razvila ih je tvrtka Game Freak, a izdala tvrtka Nintendo za Game Boy igraću konzolu u Japanu 1996. godine. Igra je 1998. godine u prodaju puštena u Sjevernoj Americi, a 1999. godine u Europi i Australiji. Pokémon Yellow, posebna inačica igre, u prodaju je puštena godinu dana kasnije u svakoj od regija. Tri navedene igre (Pokémon Red, Blue i Yellow), uz Pokémon Stadium, sačinjavaju prvu generaciju Pokémon videoigara. Pokémon Red i Blue kasnije su doživjele preradu za Game Boy Advance dlanovnu konzolu u obliku igara Pokémon FireRed i LeafGreen, koje su u prodaju puštene 2004. godine. Prilagođene su 2DS i 3DS konzolama te puštene u prodaju točno 20 godina od prve distribucije Red i Green u Japanu - 26. veljače 2016.
Zbivanja unutar igre smještena su u izmišljenoj regiji nazvanoj Kanto, te prate napredak glavnog lika, Reda, u njegovom naumu da postane majstor u Pokémon borbama. Dvije su igre neovisne jedna o drugoj, no održavaju gotovo jednak zaplet[1] te, iako se mogu igrati zasebno, igrač je primoran vršiti razmjenu među njima kako bi mogao u potpunosti ispuniti Pokédex.
Pokémon Red i Blue primile su dobre kritike, a njihovo je puštanje u prodaju označilo početak nečega što će kasnije postati multimilijunska franšiza.[2] Igre su se prodale u nekoliko milijuna kopija diljem svijeta.
Smještaj i zaplet
Pokémon Red i Blue odvijaju se u Kantou, izmišljenoj regiji nazvanoj i osmišljenoj na temelju Kantō regije Japana. Ovo je nezavisna regija od brojnih kasnijih regija koje su se pojavile s napretkom igara. Regija uključuje osam velegradova i dva grada, uz različita zemljopisna mjesta i rute koje međusobno povezuju sva mjesta. Neka su područja unutar igre pristupačna samo nakon što igrač nauči posebnu sposobnost ili dobije poseban predmet; primjerice, igrač mora dobiti Skrivenu tehniku (HM) Surfanja (Surf), koja igraču dopušta da surfa na određenom Pokémonu preko mora,[3] kako bi došao do otoka Cinnabar.
Glavni protagonist igara Pokémon Red i Blue kojim igrač upravlja (imena Red u igrama Pokémon Gold, Silver i Crystal) mladi je dječak koji živi u gradu Palletu. Na početku igre, igrač odabire jednog od triju početnih Pokémona (Bulbasaur, Squirtle ili Charmander) od profesora Oaka.[4] Oakov unuk, igračev protivnik, također postaje Pokémon trener, i boriti će se s igračem na određenim dijelovima unutar igre.
Glavni cilj igre jest postati najbolji Pokémon trener Kanto regije, što igrač postiže odgajanjem Pokémona, poražavanjem osmero Vođa dvorana te izazivanjem i pobjeđivanjem Elitne četvorke i Šampiona Kanto regije. Također, igrač se kroz igru mora boriti protiv sila Tima Raketa, zločinačke organizacije koja zlostavlja Pokémone, i njihovog vođe, Giovannija.
Igranje igre
Poput brojnih ostalih RPG igara, Pokémon Red i Blue igraju se u perspektivi treće osobe, te igrač izravno upravlja protagonistom uokolo izmišljenog svijeta, komunicirajući s ljudima i objektima.[5] Kako igrač istražuje svijet, on ili ona nailaziti će na različite oblike zemljišta, poput travnatih polja, šuma, spilja i mora; u kojima obitavaju različite vrste Pokémona. Kada igrač nasumice naiđe na jedno od ovih bića, teren se mijenja u borbenu scenu na krugove, gdje se Pokémoni bore.
Postoje dva glavna cilja unutar igre: igrač može pratiti glavnu priču i pobijediti Elitnu četvorku i postati Šampion, i ispuniti Pokédex hvatanjem, razvijanjem i razmjenom kako bi sakupio svakog od 151 bića.[6] Glavni aspekt toga jest razvijanje i odgajanje igračevih Pokémona kroz borbe s drugim Pokémonima, koje igrač pronalazi u divljini ili u timovima ostalih trenera unutar igre. Ovaj sustav sakupljanja bodova iskustva i podizanja razina, svojstven i sastavan dio svih Pokémon videoigara, kontrolira fizička svojstva Pokémona, poput dobivenih borbenih statistika i naučenih napada.
Igra sadrži razne tehničke probleme uključujući Pokémona imena MissingNo., kojeg Nintendo opisuje kao "programersku šalu", koji često uzrokuje zastoj igre i poremećaj grafike nakon što ga igrač uhvati.[7]
Sposobnosti povezivanja
Pokémon Red i Blue dopuštaju igraču da vrše razmjenu između dva utora kroz Game Link Cable.[8] Ovaj je način obavezan pri ispunjavanju Pokédexa bez korištenja šifri ili varanja, jer svaka od dvije igre ima posebne Pokémone koji se ne mogu pronaći u onoj drugoj. Link Cable također omogućava borbe između dva igrača; ipak, igrač ne dobiva bodove iskustva u takvim borbama. Engleske inačice igara nisu usklađene sa svojim japanskim dvojnicama, i razmjene među tim igrama izazvat će zastoj igre i poremećaj sačuvanih podataka jer nisu u mogućnosti automatski prevesti razmjenjenog Pokémona.[7] Pri igranju ovih igara na konzolama Game Boy Advance ili Game Boy Advance SP, standardni GBA/SP neće raditi; igrači moraju koristiti Nintendo Universal Game Link Cable.
Uz vršenje razmjene među obje igre, Pokémon Red i Blue mogu vršiti razmjenu s Pokémon igrama druge generacije: Pokémon Gold, Silver i Crystal. Ipak, postoje ograničenje; igrač se ne može povezati s igrama prve generacije ako njegov tim sadrži Pokémone uvedene u drugoj generaciji, ili Pokémone s tehnikama koje su uvedene u drugoj generaciji igara. Igre Red i Blue nis kompatibilne s Pokémon igrama treće generacije.
Razlike
Kao što je već gore navedeno, neki od Pokémona mogu se dobiti samo u jednoj od dviju inačica.
Red:
043 Oddish, 044 Gloom, 045 Vileplume
123 Scyther
125 Electabuzz
Blue:
069 Bellsprout, 070 Weepinbell, 071 Victreebel
126 Magmar
127 Pinsir
Razvoj igre
Koncept Pokémon sage proizlazi iz sakupljanja kukaca, popularnog hobija u kojem je kao dijete uživao programer igre Satoši Tađiri.[9] Tijekom odrastanja, primijetio je kako urbanizacija uzima svoj danak u gradu u kojem je živio, smanjujući populaciju kukaca. Tađiri je također primijetio kako su se djeca počela igrati unutar njihovih domova i došao na ideju videoigre, s bićima koji nalikuju kukcima. Smatrao je kako će se djeca povezati s Pokémonima dajući im jedinstvena imena, i kontrolirajući ih kako bi iskazali strah ili ljutnju kao dobar način oslobađanja stresa. Ipak, Pokémoni nikada ne umiru ili krvare tijekom borbe, samo se onesvijeste od umora – Tađiriju je ovo bila osjetljiva tema, jer nije htio ispuniti svijet igara s još "besmislenog nasilja".[10]
Kada je Game Boy konzola puštena u prodaju, Tađiri je smatrao kako je takav sustav savršen za njegovu ideju, posebice zato što bi kabl za povezivanje omogućio igračima da razmjenjuju Pokémone i međusobno se bore. Ovaj je koncept razmjene informacija bio novost u svijetu igara, jer su prethodni kabeli za povezivanje bili korišteni samo u natjecateljske svrhe.[11]
Glavni je lik u japanskoj verziji nazvan prema samom Tađiriju, koji je opisan kao Tađiri u mlađim danima, dok je igračev protivnik, Shigeru (u engleskim verzijama Gary), nazvan prema Satošijevom dugogodišnjem prijatelju, uzoru, mentoru i Nintendo programeru, Šigeru Mjamatou.[10][12] Svi crteži Pokémona gotovo su u cjelosti ručno nacrtani od strane umjetnika Kena Sugimorija.
U Japanu, prve inačice igara koje su puštene u prodaju bile su Pokémon Red i Pokémon Green. Nekoliko mjeseci kasnije, u prodaju je puštena Pokémon Blue inačica, s poboljšanom grafikom i manjim promjenama, poput različitih lokacija Pokémona. Inačice Red i Blue dvije su godine kasnije u prodaju puštene i u Sjedinjenim Američkim Državama. Tađiri je u početku mislio kako će Nintendo odbiti igru, jer tvrtka u početku nije shvaćala koncept same igre. Igre su se ispostavile kao velik uspjeh, što Tađiri i Nintendo nisu očekivali zbog postupnog pada popularnosti Game Boy konzole. Nakon puštanja u prodaju, veoma su se brzo rasprodale u Japanu, većinom zbog Nintendove ideje da umjesto jednog naslova u prodaju puste dvije igre.
Prihvat igre
Pokémon Red i Blue postale su presudne onome što će kasnije postati multimilijunska franšiza. U Japanu, Pokémon Red, Blue i Green zajedno su se prodale u sveukupno 10.23 milijuna kopija. U Sjedinjenim Američkim Državama, Pokémon Red inačica prodana je u 4.83 milijuna kopija, dok je Pokémon Blue inačica prodana u 5.02 milijuna kopija.
Inačice
Pokémon Green
Pokémon Green bila je prva inačica Pokémon igara (uz Red inačicu) koja je bila puštena u prodaju u Japanu. Nikada nije puštena u prodaju u Sjedinjenim Američkim Državama jer je poboljšana Blue inačica zauzela njeno mjesto. Novija Pokémon LeafGreen inačica predstavlja poboljšanu inačicu Pokémon Green igre.[13]
Pokémon Yellow
Pokémon Yellow: Special Pikachu Edition četvrta je Pokémon videoigra u Japanu, i treća u Sjevernoj Americi i Europi. Ova je igra poboljšana inačica prethodne dvije inačice: Pokémon Red i Blue, te je u Japanu puštena u prodaju 12. rujna 1998. godine pod nazivom Pocket Monsters Pikachu. U Sjevernoj je Americi u prodaju puštena 1. listopada 1999. godine, a u Europi 16. lipnja 2000. godine pod nazivom Pokémon: Special Pikachu Edition. Puštanje ove igre u prodaju pratilo je i posebno žuto izdanje Game Boy Color konzole koja je tada puštena u prodaju. Pokémon Yellow bila je posljednja igra u Sjedinjenim Američkim Državama koja je bila namijenjena igranju na prvotnoj Game Boy konzoli.
Zaplet i način igre uvelike je sličan onima iz prethodnih inačica,[14] iako su promjene unutar igre napravljene po uzoru na animiranu seriju. Poput Asha Ketchuma u animiranoj seriji, i glavni lik dobiva Pikachua kao svog početnog Pokémona. Jedinstveno svojstvo ovog Pikachua jest to da će on, nasuprot ostalim Pokémonima koje igrač uhvati tijekom igre, hodati za trenerom i pokazivati osjećaje. Pikachu će također reagirati kada igrač uđe u određene zgrade i prostorije. Ako se igrač okrene licem prema Pikachuu i pokuša komunicirati s njim, otvorit će se manji prozor koji će prikazivati Pikachuovo trenutačno raspoloženje. Ostale manje promjene u igri jesu različit odabir dostupnih Pokémona unutar igre, dostupnost sva tri početna Pokémona od NPC trenera unutar igre, pojavljivanje Jessie, Jamesa i Meowtha kao zločinaca te činjenica da protivnik uvijek dobiva Eeveeja.
Iako je bila jednostavna poboljšana inačica Pokémon Red i Blue igara, Pokémon Yellow inačica pokazala se iznimno popularnom. Tijekom puštanja u prodaju u Sjevernoj Americi, kupcima je bila dostupna u dvostrukom pakiranju zajedno s Game Boy Color konzolom, koja je u početnom tjednu prodaje zauzela 2. mjesto, a sljedećeg tjedna 1. mjesto.[15] Postala je najbrže prodavanom igrom namjenjenom dlanovnim konzolama; standardna patrona prodana je u preko 600 000 kopija u prvom tjednu i više od jednog milijuna kopija u prvih četrnaest dana, ostavši na vrhu najprodavanijih dlanovnih igara nekoliko tjedana. Igra je ušla u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda 2001. godine prodavši se u milijun kopija u rasponu od mjesec dana.[16]
Pokémon FireRed i LeafGreen
Pokémon FireRed i LeafGreen poboljšane su inačice prvotnih Pocket Monsters Red i Green videoigara. Razvila ih je tvrtka Game Freak, a izdala tvrtka Nintendo za Game Boy Advance dlanovnu konzolu, te su postale prvi naslovi kompatibilni s Game Boy Advance Wireless adapterom.[17] U Japanu su u prodaju puštene 29. siječnja 2004. godine, dok su naslovi u Sjevernu Ameriku stigli 7. rujna 2004. godine. U Europu su puštene u prodaju 1. listopada 2004. godine. Ove dvije igre, uz igre Pokémon Ruby, Sapphire i Emerald, tvore treću generaciju Pokémon videoigara.
Igre sadrže 151 Pokémona iz prvotnih Game Boy igara, uz brojne ostale uvedene tijekom kasnijih generacija. Obje su igre neovisne jedna o drugoj, no uvelike sadrže jednak zaplet, opet unutar izmišljene regije Kanto, te prate napredak središnjeg lika, Reda ili Greena u njegovom naumu da postane majstor Pokémon borbi.[18]
Izvori
- ↑ "Games : Pokémon Red". Nintendo. http://register.nintendo.com/gamemini?gameid=m-Game-0000-317 Pristupljeno 16. rujna 2008.
- ↑ "Pokémon Franchise Approaches 150 Million Games Sold". PR Newswire. http://sev.prnewswire.com/entertainment/20051004/LATU06404102005-1.html Pristupljeno 15. lipnja 2008.
- ↑ Pokémon Red i Blue priručnik, str. 28.
- ↑ Pokémon Red i Blue priručnik, str. 15.
- ↑ "Pokémon Blue Version Review". IGN. 23. lipnja 1999.. http://gameboy.ign.com/articles/166/166708p1.html Pristupljeno 25. lipnja 2008.
- ↑ "Guides: Pokemon: Blue and Red page 8". IGN. http://guides.ign.com/guides/16708/page_8.html Pristupljeno 27. lipnja 2008.
- ↑ 7,0 7,1 "Game Boy Game Pak Troubleshooting - Specific Games". Nintendo.com. http://www.nintendo.com/consumer/systems/gameboy/trouble_specificgame.jsp Pristupljeno 9. svibnja 2008.
- ↑ Pokémon Red i Blue priručnik, str. 36.
- ↑ Amadeo Plaza (6. veljače 2006.). "A Salute to Japanese Game Designers". Amped IGO. str. 2. http://igo.ampednews.com/features/182/2/ Pristupljeno 25. lipnja 2006.
- ↑ 10,0 10,1 Larimer, Time (22. studenoga 1999.). "The Ultimate Game Freak - Page 2". TIME Asia. http://www.time.com/time/asia/magazine/99/1122/pokemon6.fullinterview2.html Pristupljeno 16. rujna 2008.
- ↑ Larimer, Time (22. studenoga 1999.). "The Ultimate Game Freak - Page 1". TIME Asia. http://www.time.com/time/asia/magazine/99/1122/pokemon6.fullinterview1.html Pristupljeno 16. rujna 2008.
- ↑ "IGN's Top 100 Games 2007 | 37 Pokemon Blue Version". IGN. http://top100.ign.com/2007/ign_top_game_37.html Pristupljeno 15. rujna 2008.
- ↑ "Pocket Monster Midori". Nintendo Database. http://nindb.classicgaming.gamespy.com/dmg-apb.shtml Pristupljeno 14. rujna 2008.
- ↑ "Pokemon Strategy Guide: Walkthrough". IGN. http://guidesarchive.ign.com/guides/12045/walkthrough.html Pristupljeno 27. lipnja 2008.
- ↑ "Pokémon Yellow: Special Pikachu Edition". IGN. http://gameboy.ign.com/objects/012/012045.html Pristupljeno 8. veljače 2007.
- ↑ Guinnessova knjiga svjetskih rekorda 2001., str. 121
- ↑ "Pokemon FireRed Version Release Information for Game Boy Advance". GameFAQs. http://www.gamefaqs.com/portable/gbadvance/data/918915.html Pristupljeno 16. rujna 2008.
- ↑ Harris, Craig (4. rujna 2004.). "IGN:Pokemon FireRed Version Review page 2". IGN. http://gameboy.ign.com/articles/544/544549p2.html Pristupljeno 17. rujna 2008.