Podlomske žrtve
Podlomske žrtve bila su osmorica hrvatskih mladića koje su njemačke postrojbe okrutno ubile na predjelu Pod Lomu kod Lanišća. Zločin se dogodio 8. listopada 1943..
Opći podatci
Nakon što se Italija predala, osmorica mladića iz Lanišća su otišli u šumu odmetnuti se da bi osnovali partizansku četu. No, isto tako, u Lanišće je nakon nedugo nakon pada Italije došla postrojba njemačkog SS-a. Do SS-ovaca je došla informacija o ovoj grupici mladih odmetnika, na što su ovi krenuli su u akciju čišćenja.[1]
SS-ovci su uhvatili nesretne mladiće. Uhićeni su na prijepad na mjestu gdje su mladići osnovali svoj logor. Akcija je prošla lako, tako da Nijemci nisu morali ispaliti ni metak. Činjenica da su ovi lako i neprimjetno uhvatili odmetnute mladiće znači da su bili vrlo precizno upućeni gdje je logor. SS-ovci nisu znali radi li se o osamljenoj skupini ili je dio veće postrojbe. Za izvući tu informaciju, uhićene mladiće su okrutno mučili. Mučenje je prelazilo u sadističko iživljavanje. Naposljetku su mladiće strijeljali. Vrativši se u selo, pustili su informaciju o smaknuću ostavivši seljanima i rodbini neka sami pokupe nagrđena tijela. Rođaci i sumještani su se smjesta zaputili, a prizor koji ih je zatekao bio je toliko šokirajući da su pojedinci od viđenog imali trajne psihičke posljedice: mladićima su bili iščupani nokti, iskopane oči i izranjavana tijela.[1]
Činjenica da su se Nijemci na njima stranom terenu uspjeli neprimjetno približiti i lako naći logor pobudila je veliku sumnju kod mještana. Stvorila se osnovana sumnja da su momci izdani i već imalo osumnjičenike tko je te momke prokazao, ali su stariji do kraja života skrivali imena zbog straha od reperkusija.[1]
Spomen
U srcu Ćićarije na predjelu zvanom Pod Lom nalazi se skromni spomenik Podlomskim žrtvama. Spomenik je na itineraru Istarskih planinarskih puteva. Spomenik su dala podići braća i prijatelji žrtava 1. svibnja 1966. Uz spomenik je željezna škrinjica, veliki križ i mala zvijezda.[1]45°24′17″N 14°08′07″E / 45.40477°N 14.1353°E
Uz ovaj spomenik žrtvama nacističkog terora je velik križ, što odudara od brojnih antifašističkih spomenika. Ovaj kraj bio je jako pobožan i u partizane nisu otišli zbog borbe protiv okupatora, a ne iz komunističke ideologije. Zbog snažne katoličke orijentacije Lanišćana (i u 21. stoljeću Lanišće je dalo trojicu svećenika, u Rijeci, Pazinu i Novigradu), čiju prevlast nikad nije ugrozio komunizam, Lanišće je palo u nemilost jugokomunističkog režima. Nakon rata sprovođena je diljem države kolektivizacija i nasilno uvođenje "zadruga". Svugdje je bilo otpora, a ovdje je bio snažniji. Posljedica toga je da su 1947. udbaški batinaši, koji su bili iz susjednog Brguca prilikom krizme ubili mjesnog svećenika Miroslava Bulešića. Slijedile su nove osvetničke mjere jugokomunističkih vlasti. Brojna je mladež prisilno morala otići živjeti u Pulu i Rijeku. Znatan je broj mladih emigrirao u Italiju. Zbog toga je Lanišće najrjeđe naseljena općina u Hrvatskoj. Posljedica je da i u neovisnoj Hrvatskoj Lanišće odudara od ostatka Istre, te ovdje IDS i SDP nikad nisu pobijedili na izborima.[1]