Pobuna u Varaždinu 23. srpnja 1919., pobuna hrvatskih vojnika u Varaždinu kojima su se pridružili i civili.
Nezadovoljstvo novom državom i ponašanjem državnih organa osjetilo se i u Varaždinskoj županiji. Ondje su previranja trajala od 1918. do 1920. godine[1] kojoj su uzrok i povode dali teška ekonomska situacija i opresivna vlast.[2]
20. srpnja 1919. u Varaždinu je bila županijska konferencija Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije te Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunisti) koji se dijele na lijeve (prorevolucinarni) i desne socijaliste (proreformski). Lijevi su naginjali buni i njih se krivilo poslije za bunu.[2]
21. srpnja 1919. izbio je u Varaždinu opći štrajk zbog protivljenja vojnim intervencijama u Rusiji i Mađarskoj. [2] 23. srpnja 1919. pobunli su se hrvatski vojnici[3] u Savskom konjičkom puku varaždinskog garnizona, a pridružili su se seljaci i građani. Bilo je predviđeno da se buna proširi na cijelu Hrvatsku[1], a pobunjenici su po uzoru na slične sovjetske kratkotrajne države, htjeli stvoriti narodnu i radničko-seljačku Varaždinsku Sovjetsku Republiku. Ona bi se poslije proširila na Hrvatsko zagorje pa potom na ostatak Hrvatske.[2]
Pobunu je inicirala KPJ, a zbog blizine Mađarske u kojoj se dogodila sovjetska revolucija utjecala je na izbijanje pobune ovdje. Većina pristaša pobune bili su vojnici koji su došli s istočnog bojišta i pristalice republikanskog uređenja države, protivnici monarhije i novog monarha.[4] Pobunjenici su bili iz redova radništva i seljaštva, protiv kojih su se autoritarnje vlasti ponašale krajnje represivno.
Pobuna je izbila u 4 h ujutro. Povod je bilo oduzimanje niskih plaća i oduzimanja činova. Pobunjenici su uzeli oružje iz skladišta oružja Tridesetnice. Zauzeli su sjeverni, južni i zapadni dio grada, dok je istok držala vladina vojska. Zauzeli su zgradu županije. Oslobodili su iz sudskog zatvora političke zatvorenike. Do seljaka iz okolice je došla vijest da se u Varaždinu osniva republika, pa su pristizali iz okolice radi pomaganja buni. Dio pobunjenih seljaka zauzeo je Varaždinske Toplice te su po namjeravali poslije zaputiti se ka Varaždinu.[2]
Pobuna je ugušena istog dana. Za veći uspjeh nedostajalo je šta nisu zauzeli bitne zgrade poput pošte, brzojava, telefona i željezničke stanice, pa su vlasti lako komunicirale u gušenju. Vlasti su ugušile pobunu uz pomoć varaždinskog 4. i 5. pješačkog puka, kojima je pomogla žandarmerija i vojska iz okolice, uključujući konjaništvo iz Čakovca.[2] Na sve to je vojni zapovjednik grada pukovnik Todorović zaprijetio bombardiranjem Varaždina. Borbe su prestale do 17 h. [5] Dio vojske se razišao, te su jedni pošli ka Mariboru[4], gdje je dan prije izbila slična pobuna, ali ondje se nije proširila na stanovništvo, drugi su pošli ka Varaždinskim Toplicama. Poginulo je desetak pobunjenih vojnika. Uhićeni su svi pobunjeni vojnici te dio građana, koji su odvedeni u zatvor u Niš[5] gdje su bili uvjeti loši zbog čega su štrajkali glađu. Pušteni su u sklopu dogovora o spašavanju vlade po kojem bi se socijaldemokrati pridružili vladi.[2] Puštanju je pridonijelo što se sud proglasio nenadležnim.[4]
Uhićenici su tako pomilovani godinu dana poslije pobune. [5] Po povratku kućama, dio uhićenih je poslije otišao u emigraciju iz koje su se vratili 1941. godine.[4] Vlasti su smatrale da je vođa pobune bio veteran boljševičkog prevrata Ivan Ferenčak (1894.-1969.), znan kao Mate Šagovac. Prema izjavama nekih, Ferenčak je za pbunu agitirao među mjesnim pučanstvom skupa s Franjom Blažaićem iz iz Varaždinskih Toplica. Među agitatorima bio je i Ante Ciliga (1898.-1992.).[2] Vjerojatno je da je bunu vodio civilni vojni odbor. Taj odbor je proglasom pozivao građane da se pridruže pobunjeničkoj "jugoslavenskoj narodnoj vojsci". [2]
U planu je bila da tih mjeseci bude pobuna u Osijeku.[2]
Spomen
U literaturi je pobuna bila vrlo slabo obrađena.[4]
Na 100. obljetnicu pobune otkrivena je spomen ploča. Nalazi se na zgradi vojarne u Optujskoj ulici.[6]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Stanislava Koprivica-Oštrić : Vojnička pobuna u Varaždinu 23. VII 1919. godine. Historical contributions = Historische Beiträge, Vol. 2 No. 2, 1983., sažetak
- ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 David Rožić: Varaždinska buna 23.07.1919.. - Antifašistički Vjesnik. Pristupljeno 22. srpnja 2025.
- ↑ 22. srpnja 1919. pobuna hrvatskih vojnika u Varaždinu . Portal HKV. 21. lipnja 2021. Pristupljeno 22. srpnja 2025.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 I.K./Varaždinske vijesti: Varaždinsku vojnu pobunu protiv monarhističke Jugoslavije 1919. inicirala KPJ . Varaždinske vijesti. 3. rujna 2019. Pristupljeno 22. srpnja 2025.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Ante B: Varaždin: Spomen ploča na 100. godišnjicu varaždinske vojne pobune protiv monarhističke Jugoslavije . Kamenjar.com. 3. rujna 2019. Pristupljeno 22. srpnja 2025.
- ↑ Željko Dragašević: OTKRIVENA SPOMEN PLOČA POVODOM OBILJEŽAVANJA 100. OBLJETNICE VARAŽDINSKE VOJNE POBUNE 1919. . Udruga Puma. 4. rujna 2019. Pristupljeno 22. srpnja 2025.