Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pobačaj u Srbiji

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ljudski plod u 10. tjednu nakon pobačaja.

Pobačaj u Srbiji legaliziran je u svom sadašnjem obliku (u Srbiji i ostalim bivšim jugoslavenskim republikama) 7. listopada 1977. Pobačaj je dostupan na zahtjev žene, čija trudnoća nije premašila deseti tjedan, a u slučaju opasnosti za život ili zdravlje žene (bez određenog roka), ili kada je trudnoća rezultat seksualnoga nedjela (uključujući silovanje ili incest), ili u slučaju oštećenja fetusa do dvadeset tjedana.[1]

Maloljetnice mlađe od 16 godina trebaju pristanak roditelja prije nego što dođu na pobačaj. Neke procjene sugeriraju da Srbija ima najveću stopu pobačaja u Europi. Službeni podaci Bečkoga instituta za javno zdravstvo tvrde da se u Srbiji godišnje provodi 17,000 pobačaja, no neslužbeni podaci upućuju na broj od čak 50,000.[2] Iako se pobačaji, koji se obavljaju nakon 10 tjedana, ne smiju činiti bez važnih razloga, u praksi se često izvode izvan zakonskoga roka, jer žene često dobiju lažnu medicinsku dokumentaciju, na primjer, bilješku od psihijatra u kojoj se navodi da nije mentalno stabilna.

Liječnici koji žele obavljati pobačaj moraju dobiti dozvolu. Postupak dobivanja ove licence može biti strog i složen jer mnogi liječnici ilegalno rade bez dozvole i ne prijavljuju pobačaj koji obavljaju. Do nedavno, pobačaj je bio najčešći način kontrole rađanja u Srbiji. Nedostatak spolnoga odgoja, zajedno s malim ili nikakvim poznavanjem kontracepcijskih metoda, izazvao je veliki broj neželjenih trudnoća, a s njima i velik broj pobačaja. U sedamdesetim i osamdesetim godinama prošloga stoljeća, oko 12% spolno aktivnih žena u Srbiji koristilo je kontracepciju poput kondoma.

U 2009. godini, 23,2% trudnoća u Srbiji završilo je pobačajem. Najgora godina bila je 1989. kada je prekinuto 68% trudnoća. Srbija i dalje ima najveću stopu pobačaja od bivših jugoslavenskih republika, ali ni druge okolne države ne zaostaju puno, s iznimkom Kosova i Bosne i Hercegovine.

Pokreti za život u Srbiji

Udruga za reproduktivnu etiku "Za bebe" ima za cilj informiranje, savjetovanje i edukaciju vezana uz reproduktivno zdravlje i plodnost, trudnoću, prenatalni razvoj čovjeka, neplanirane i neželjene trudnoće, posljedice nakon pobačaja, postabortivnoga sindroma i emocionalno iscjeljivanje nakon pobačaja, kako bi se sačuvao seksualni integritet, reproduktivna sposobnost plodnosti stanovništva i poboljšanje demografske slike Srbije.[3]

Izvori