Pobačaj u Rumunjskoj bio je većinom ilegalan tijekom povijesti, a za razliku od drugih europskih zemalja, strožije se kažnjavao, još u 19. stoljeću. Zabrana pobačaja uvedena je 1948. godine nakon uvođenja komunističkoga sustava. Legaliziran je pobačaj na zahtjev 1957. godine, što je dovelo do povećanja broja pobačaja.[1]
Godine 1966. novi vladajući tim, na čelu s Nicolae Ceauşescuom, ograničio je dopuštenost pobačaja na samo sljedeće okolnosti:
- Trudnoća predstavlja prijetnju majčinom životu, što se ne može ukloniti drugim sredstvima.
- Dijete je nastalo incestom.
- Trudnica je fizički ili mentalno hendikepirana i trudnoća je nastala kao rezultat zločina.
- Trudnica je starija od 45 godina (1972. godine smanjeno je na 40 godina, a ponovno se povećalo u 1984. godini na 42 godine)
- Trudnica je rodila četiri ili više djece pod njezinom skrbi.[2]
Ovaj zakon poznat kao Dekret 770 suprotno općim mišljenjima, nije doveo do pada pobačaja, o čemu svjedoči i činjenica da je broj legalnih pobačaja u odnosu na broj živorođene djece[3] bio veći nego na primjer u Poljskoj ili u zapadnoeuropskim zemljama koje su se odlučili za legalizaciju pobačaja.
Godine 1989., ubrzo nakon svrgavanja Ceausescua, nova vlada u Rumunjskoj ukinula je ograničenja na pristup pobačaju i legaliziran je pobačaj na zahtjev u prvih četrnaest tjedana trudnoće. Od 1991. godine broj pobačaja stalno se smanjuje, što je povezano s povećanjem edukacije.
Izvori
- ↑ https://www.hotnews.ro/stiri-arhiva-1227769-decreteii-produsele-unei-epoci-care-imbolnavit-romania.htm Preuzeto 4. svibnja 2018.
- ↑ http://www.psz.pl/127-unia-europejska/dziedzictwo-ceausescu-casus-rumunia Preuzeto 4. svibnja 2018.
- ↑ http://www.johnstonsarchive.net/policy/abortion/ab-romania.html Preuzeto 4. svibnja 2018.