Pleiospermium

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pleiospermium
P. alatum, brojni gotovo kuglasti plodovi nalik sitnim narančama, a grane djeluju dosta gusto i nepravilno razgranate. Plodovi su zeleni do blijedožućkasti, s mjestimice svijetlom prevlakom, pa se njihov „citrusni” izgled lijepo vidi i bez presjeka.
P. alatum, brojni gotovo kuglasti plodovi nalik sitnim narančama, a grane djeluju dosta gusto i nepravilno razgranate. Plodovi su zeleni do blijedožućkasti, s mjestimice svijetlom prevlakom, pa se njihov „citrusni” izgled lijepo vidi i bez presjeka.
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Sapindales
Porodica: Rutaceae
Potporodica: Aurantioideae
Rod: Pleiospermium
Swingle

Pleiospermium, rod malenih stabala iz porodice rutovki (Rutaceae). Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je od Indije do zapadne Malezije.[1]

Etimologija

Backerov botanički etimološki rječnik iz 1936. tumači Pleiospermium od grčkog pleíōn, „više”, i spérma, „sjeme”. Razlog je to što pretinci plodnice, za razliku od nekih srodnih rodova, sadrže više od jednoga sjemenog zametka. Dakle, otprilike „višesjemeni” rod.[2]

Morfologija

Pleiospermium je rod rutovki iz potporodice Aurantioideae, rasprostranjen od Indije i Šri Lanke prema zapadnom dijelu Malezije. Swingle ga je 1916. izdvojio iz tada široko shvaćenog roda Limonia. Osnovu novog roda činile su Limonia alata Wight & Arn., opisana 1834., i L. dubia Blume; tipska vrsta postala je Pleiospermium alatum. Sam naziv Pleiospermium zapravo je stariji od roda: Engler ga je 1896. uveo kao ime sekcije Limonia sect. Pleiospermium, a Swingle je to ime podigao na rang roda.[3]

Rod čine mala stabla, s golim grančicama koje mogu biti bez trnova ili nositi jedan, rjeđe dva čvrsta trna uz pazušni pup. Listovi su najčešće trolisni, s bočnim liskama znatno manjima od završne, ali mogu biti i dvolisni ili jednolisni. Liske su srednje debele, sjajne s gornje strane, a odozdo fino mrežasto žilnate; rub im je cjelovit, a vrh tup do kratko zašiljen. Peteljke su različite duljine, uglavnom usko okriljene, a lisna plojka zglobno je povezana s peteljkom.[3]

Cvjetovi su sitni, promjera približno 12–15 mm, četvero- ili peteročlani, smješteni u pazušnim skupinama ili u završnim, jako razgranatim metlicama. Cvjetni pupovi su valjkasti i na vrhu zaobljeni. Čaška je mala, s četiri ili pet režnjeva; latice su duguljaste do jajaste, tupe i izvana rijetko sitno dlakave. Prašnika je osam ili deset, odnosno dvostruko više nego latica; filamenti su slobodni, a antere velike, uspravne i duguljaste. Plodnica je gotovo sjedeća na niskom prstenastom disku, jajasta, s četiri ili pet pretinaca, a svaki sadrži po dva sjemena zametka. Vrat tučka je vitak i završava nešto debljom glavičastom njuškom.[3]

Plodovi su gotovo kuglasti i izgledom podsjećaju na vrlo male naranče. Kora im je hrapava i gusto posuta uljnim žlijezdama, a četiri ili pet pretinaca ispunjeno je aromatičnom, sluzavom tekućinom. U svakom se pretincu obično razvije jedna ili dvije sjemenke. Sjemenke su ovalne i spljoštene. Swingle je rod osobito uspoređivao s Pamburusom i Merope, od kojih ga je razlikovao građom listova, nektarijskog diska, cvijeta, ploda i sjemenki.[3]

Rasprostranjenost

Swingle je 1916. poznavao rod iz Indije, Šri Lanke i Jave te susjednih otoka. Današnji Kew navodi znatno širi poznati areal: Indiju, Šri Lanku, Andamane, Vijetnam, Sumatru, Javu i Borneo, odnosno od Indije do zapadne Malezije. Kew danas prihvaća sedam vrsta i kao rodni sinonim navodi Limnocitrus Swingle.[1]

Vrste

  1. Pleiospermium alatum (Wall. ex Wight & Arn.) Swingle
  2. Pleiospermium annamense Guillaumin
  3. Pleiospermium dubium (Blume) Swingle
  4. Pleiospermium latialatum Swingle
  5. Pleiospermium littorale (Miq.) Tanaka
  6. Pleiospermium longisepalum Swingle
  7. Pleiospermium sumatranum Swingle

Sinonimi

Heterotipski:

  • Limnocitrus Swingle in J. Arnold Arbor. 21: 2 (1940)

Izvori