Pleiosorbus

Pleiosorbus
Sistematika
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Tracheophyta
Razred:	Magnoliopsida
Red:	Rosales
Porodica:	Rosaceae
Potporodica:	Amygdaloideae
Tribus:	Maleae
Podtribus:	Malinae
Rod:	Pleiosorbus L.H.Zhou & C.Y.Wu

Pleiosorbus, biljni rod ružovki smješten u subtribus Malinae. Izvorno područje rasprostranjenosti ovog roda je od istočne Himalaje do sjevernog Mjanmara.

Ime

Pleiosorbus ime je složeno od: grčkog pleio- = mnogi, brojni, veći i Sorbus = oskoruša / jarebika.

Opis

Pleiosorbus je vrlo mali i rijedak himalajski rod ružovki, odvojen iz golemog i kaotičnog kompleksa Sorbus (oskoruše i jarebike). Danas su poznate samo dvije vrste, rasprostranjene u istočnim Himalajama, Tibetu i sjevernom Mjanmaru.

To su mala do srednje velika stabla s velikim cvatovima koji se pojavljuju na gotovo golim izbojcima u jesen. Cvjetovi imaju neobično mnogo prašnika za tu skupinu — često 30 do 50 — te 3 do 5 sraslih plodnica. Najupadljiviji su plodovi: veliki za jednu “oskorušu”, gusto prekriveni lenticelama, dozrijevaju vrlo sporo, treba im gotovo 12 mjeseci da sazru. Zbog toga se rod razlikuje od srodnog roda Wilsonaria (sinonim za Micromeles), kojem plodovi sazrijevaju unutar iste sezone.

Botanička povijest roda dosta je zamršena. Vrste su kroz vrijeme bile premještane između: Sorbus, Pyrus, Micromeles, čak i Rhaphiolepis. Tek su novija istraživanja pokazala da predstavljaju posebnu evolucijsku liniju među malenim voćkaricama Rosaceae. Posebno je zanimljiva vrsta Pleiosorbus wardii. U kulturi u Cornwallu pokazala je gotovo “zbunjeni” ritam rasta — počinjala je vegetaciju usred zime i završavala je već oko Božića. Opisivali su ih kao stabla koja izdaleka izgledaju gotovo magnolijasto, što je dosta neobično za rođake jarebike.

Cijeli rod djeluje kao neka himalajska “mega-oskoruša” — reliktna, rijetka i još uvijek slabo istražena, skrivena po maglovitim planinskim šumama Tibeta i sjevernog Mjanmara.

Vrste

1. Pleiosorbus megacarpa L.H.Zhou & C.Y.Wu
2. Pleiosorbus wardii (C.E.C.Fisch.) Rushforth