Pleioluma balansana
| Pleioluma balansana | |
|---|---|
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Blizu ugroženosti (nt) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Sapotaceae |
| Potporodica: | Chrysophylloideae |
| Rod: | Pleioluma |
| Vrsta: | P. balansana |
| Dvojno ime | |
| Pleioluma balansana (Baill.) Swenson & Munzinger | |
Pleioluma balansana, vrsta drveta iz porodice zapotovki. Nekada je uključivan u rod Pichonia, ali novijim revizijama (Swenson & Munzinger) premješten u rod Pleioluma.
Opis
To je endemsko drvo Nove Kaledonije koje naraste do 20 m visine. Poznata je iz dvije podpopulacije na Grand Terreu: Koumac i Ouamenie, ali je prirodno prilično česta i na Lifouu i Maréu (otoci Loyalty). Ova vrsta javlja se u mezičnim šumama na vapnenačkim podlogama na nadmorskoj visini od 60-200 m. Iako vrsta nije posebno ugrožena na otocima Loyalty, česti požari i invazivne vrste (poput jelena Rusa; Cervus timorensis), imaju ozbiljan utjecaj na podpopulacije s Grande Terrea. Njeno područje rasprostranjenosti (AOO) i opseg rasprostranjenosti (EOO) procjenjuju se na 36 km² odnosno 25.257 km². Pichonia balansana je stoga navedena kao gotovo ugrožena.[1]
Sinonnimi
- Beccariella balansana (Pierre ex Baill.) Aubrév.; Adansonia, Sér. 2, 2: 193 (1962)
- Chrysophyllum pyriforme Baill.; Bull. Mens. Soc. Linn. Paris 2: 899 (1891), nom. illeg.
- Epiluma pyriformis (Baill.) Baill.; Hist. Pl. [Baillon] 11: 287 (1891)
- Lucuma balansana (Pierre) Pierre ex Guillaumin; Ann. Mus. Colon. Marseille, Sér. 2, 9: 186 (1911)
- Lucuma pyriformis (Baill.) Dubard; Ann. Mus. Colon. Marseille, Sér. 2, 10: 20 (1912)
- Pichonia balansana Pierre; Notes Bot. Sapot. 23 (1890)
- Planchonella balansana (Baill.) Pierre ex Dubard; Ann. Mus. Colon. Marseille, Sér. 2, 10: 46 (1912)
- Planchonella lecardii (Baill.) Guillaumin; Bull. Soc. Bot. France 89: 222 (1943)
- Pouteria balansana (Pierre ex Baill.) Baehni; Candollea 9: 317 (1942)
- Pouteria lecardii (Baill.) Baehni; Candollea 9: 309 (1942)
- Sideroxylon balansanum Pierre ex Baill.; Bull. Mens. Soc. Linn. Paris 2: 889 (1890)
- Sideroxylon lecardii Baill.; Bull. Mens. Soc. Linn. Paris 2: 904 (1891)
Izvori
- ↑ Pichonia balansana, pristupljeno 12. travnja 2026.