Planinski orao
| Planinski orao | |
|---|---|
 Planinski orao (Karnataka, Indija) | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Accipitrifomes |
| Porodica: | Accipitridae |
| Rod: | Aquila |
| Vrsta: | A. fasciata |
| Dvojno ime | |
| Aquila fasciata Vieillot, 1822. | |
| Raspon | |
 Rasprostiranje planinskog orla | |
| Sinonimi | |
Planinski orao[1] (Aquila fasciata) je manji do srednje veliki orao iz porodice jastrebova (Accipitridae) koji se gnijezdi na širokom području u južnoj Europi, Africi, Indiji i Indoneziji[2].
Opis
Planinski orao dostiže dužinu od 55 do 65 cm, a krila su mu relativno kratka i zaobljena (142 -175 cm). Ženske su nešto veće od mužjaka. Gornji dijelovi su mu tamno smeđe, a donji bijele boje s tamnim prugama. Dugi rep je siv s bijelom donjom stranom i širokom tamnom prugom na gornjem nastavku. Noge i oči su mu žute[2]. Obično se ne glasa, osim u blizini gnijezda gdje je opet nešto tiši od svojih najbližih srodnika. Zahvaljujući genetičkom istraživanju ova je vrsta premještena u rod Aquila )pravi orlovi) iz roda Hieraaetus[3].
Stanište, razmnožavanje i ishrana
Planinski orao je prica sjedilica koja se gnijezdi na šumovitom, često brdovitom području s nekim otvorenim prostorima. Afrički preferiraju savane, rubove šuma, kultivirana i raščišćena područja, pod uvjetom da tu postoje neka velika stabla. No, ova vrsta ne voli ni vrlo otvorena i niti gusto šumovita staništa.
Ženka polaže najčešće dva jaja, maksimalno do tri.
Planinski orao ima širok spektar plijena, kojega obavezno hvata živog. Obično lovi iz skrovišta, iz krošnji drveta, ali također hvata plijen obrušavanjem na tlo iz zraka poput drugih orlova. Uglavnom se hrani malim sisavcima, pticama i gmazovima.
Izvori
- ↑ Naziv na stranicama Hrvatskog ornitološkog društva, posjećeno 10. lipnja 2013.
- ↑ 2,0 2,1 Planinski orao na stranicama IUCN-a (engl.) posjećeno 11. lipnja 2013.
- ↑ A.J. Helbig, A. Kocum, I. Seibold i M.J. Braun, A multi-gene phylogeny of aquiline eagles (Aves: Accipitriformes) reveals extensive paraphyly at the genus level, Molecular phylogenetics and evolution 35.(1.), 2005., str. 147.-164. (PDF)
- Splitting headaches? Recent taxonomic changes affecting the British and Western Palaearctic lists - Martin Collinson, British Birds vol 99 (June 2006), 306-323
- Lerner, H. R. L. and D. P. Mindell (2005). Phylogeny of eagles, Old World vultures, and other Accipitridae based on nuclear and mitochondrial DNA. Molecular Phylogenetics and Evolution 37: 327-346. PDF
Drugi projekti
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: planinski orao |
 | Wikivrste imaju podatke o: planinski orao |