| Pinus tabuliformis | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Pinus |
| Podrod: | Pinus subg. Pinus |
| Sekcija: | P. sect. Pinus |
| Podsekcija: | P. subsect. Pinus |
| Vrsta: | P. tabuliformis |
| Dvojno ime | |
| Pinus tabuliformis Carr. | |
| Raspon | |
| |
Pinus tabuliformis, koji se naziva i mandžurijski crveni bor ili južnokineski bor je bor porijeklom iz sjeverne Kine od Liaoninga zapadu do Unutarnje Mongolije i Gansua, te na jugu do Shandonga, Henana i Shaanxija, a također i sjeverne Koreje. U nekim starijim tekstovima naziv se piše "Pinus tabulaeformis".
Opis
Pinus tabuliformis srednje je veliko zimzeleno drvo visoko 20–30 m, sa zrelom plosnatom krošnjom (odakle je znanstveni naziv „stolni oblik“). Stopa rasta je brza kad je mlad, ali se s godinama usporava. Sivosmeđa kora puca u ranoj dobi u usporedbi s drugim drvećem. Široko rašireni oblik vrlo je izražen, dijelom i zbog dugog vodoravnog uzorka grananja.
Igličasti listovi su sjajni sivozeleni, 10-17 cm dugi i 1,5mm široki, obično u parovima, ali povremeno u troje na vrhovima jakih izbojaka na mladim stablima. Češeri su zeleni, sazrijevaju u smeđu boju oko 20 mjeseci nakon oprašivanja, široko su jajoliki, 4–6 cm dugački, sa širokim ljuskama, svaka ljuskica s malim bodljama. Sjemenke su 6-7 mm duge s krilima od 15–20 mm, i raspršuju su vjetrom .
- Sorte
Postoje dvije sorte:
- Pinus tabuliformis var. tabuliformis . Kina, osim Liaoninga. Najšire ljuske češera ispod 15 mm širine.
- Pinus tabuliformis var. mukdensis . Liaoning, Sjeverna Koreja. Najšire ljuske češera preko 15 mm širine.
Neki botaničari također tretiraju usko povezane Henryjeve borove (Pinus henryi) i Tibetanske borove (Pinus densata) kao sorte kineskog crvenog bora; u nekim starijim tekstovima čak je i vrlo prepoznatljiv Yannanski bor (Pinus yunnanensis) uključen kao sorta.
Uporaba i uzgoj
Drvo se koristi za opću gradnju. U pulpi se dobivaju određene smole koje se koriste kao umjetna aroma vanilije (vanilin). Smola se također koristi za izradu terpentina i srodnih proizvoda, a medicinski se koristi za liječenje različitih respiratornih i unutarnjih bolesti, poput bolesti bubrega i mokraćnog mjehura, rana i čireva. Kora je izvor tanina. Borove iglice također se upotrebljavaju u medicini, a sadrže i sadrže prirodni insekticid, kao i izvor za boju. Iglice se koriste za kuhanje čaja od borovih iglica (sollip-cha).[2]
Rijetko se uzgaja izvan Kine, uzgaja se samo u botaničkim vrtovima.
Izvori
- ↑ Farjon, A. (2013). Pinus tabuliformis. 2013. str. e.T42419A2978916. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42419A2978916.en
- ↑ "sollip-cha" (ko). Standard Korean Language Dictionary. National Institute of Korean Language. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljača 2018.. http://stdweb2.korean.go.kr/search/View.jsp?idx=194142 Pristupljeno 9. lipanj 2017.
Daljnje čitanje
- Script error: No such module "cite iucn".
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Pinus tabuliformis |
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pinus tabuliformis |
 | Wikivrste imaju podatke o: Pinus tabuliformis |