| Pierre Nicholas Le Chéron d'Incarville | |
| Rođenje | 21. kolovoza 1706. u Louviersu |
|---|---|
| Smrt | 12. lipnja 1757. u Pekingu |
| Nacionalnost | Francuz |
| Poznat(a) po | botaničar |
| Zanimanje | misionar isusovačkog reda |
| Portal o životopisima | |
Pierre Nicholas Le Chéron d'Incarville[1] (Louviers, 21. kolovoza 1706. – Peking, 12. lipnja 1757.) bio je isusovac i strastveni botaničar.
Životopis
Pierre Nicholas je rođen u Louviersu[2] kao sin Jean Le Chérona, štitonoše La Salle du Bois, grofa od Freneuse i Marie-Anne Martin, oboje pripadnici srednje građanske klase. Stupio je u isusovački red 1727. godine, a nakon studija u Rouenu, pristupio je u novicijat u Parizu. Od 1730. do 1739. godine je boravio u Québecu, Kanada, gdje je predavao humanističke znanosti i retoriku te studirao na koledžu u Québecu. Vratio se u Francusku kako bi zatražio, a potom i dobio odbrenje za misionarski rad u Kini.
Interes za botaniku
Prije svog odlaska u Kinu, proveo je šest mjeseci produbljujući svoje botaničko znanje s botaničarima, liječnicima, kemičarima i članovima Kraljevske akademije znanosti. Upoznao je botaničara Bernarda de Jussieua[3] (1699. – 1777.), kemičare Claude-Joseph Geoffroya[4] (1685. – 1752.), Jean Hellotaa[5] (1685. – 1766.)- osnivača biljne kemije i Guillaume-Françoisa Rouellea[6] i mnoge druge. 19. siječnja 1740. ukrcao se na brod Le Jason u Lorientu kojim je otišao u Kinu. Stigao je u Makao, gdje predstavlja svoj prvi herbarij. U Kantonu je počeo proučavati klasični kineski, pisani jezik koji su znali samo znanstvenici. Nakon toga je otišao u Pé-Tang - Cathédrale du Nord (Sjeverna katedrala) u Pekingu, francuskoj isusovačkoj rezidenciji izgrađenoj u Carskom gradu gdje ostaje sljedećih 17 godina. Preminuo je u 50. godini od vrućice kojom se zarazio od oboljele osobe.
Zasluge
Iako nije bio profesionalni botaničar, bio je dobro obrazovan u tom području te je postao redovni dopisnik Jardin des plantes de Paris (Vrta biljaka u Parizu) pa je Bernardu de Jussieua (1699. - 1777.) i Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffonu[7] ( 1707 - 1788) poslao velik broj sjemenki drveća i grmlja s riječima Arbor incognita sinarum (nepoznato kinesko drvo).
Biljke koje je predstavio zapadnom svijetu uključuju nebesko drvo Ailanthus altissima, stablo pagode ili japanska sofora (Styphnolobium japonicum), Lampion drvo (Koelreuteria paniculata) i Kineski mahagonij (Toona sinensis). Također je bio prvi Europljanin koji je opisao kivi.
Izdavački rad
Uz dopisni rad, napisao je nekoliko djela koja su objavljena u Europi. To su pokrivale teme poput Samia cynthia moljca svilca, kineskog lakiranja i vatrometa, kao i francusko-kineski rječnik. Također je objavio kopiju djela botaničke ilustracije iz 16. stoljeća (Yuzhi bencao pinhui jingyao).
Antoine-Laurent de Jussieu nazvao je po njemu rod bignoniacea Incarvillea[8].
Izvori
- ↑ "Pierre Nicholas le Cheron d’Incarville" (engl.). plants.jstor.org/. https://plants.jstor.org/stable/10.5555/al.ap.person.bm000366455/ Pristupljeno 15. studenog 2020.
- ↑ "Louviers" (engl.). map-france.com/. https://www.map-france.com/Louviers-27400// Pristupljeno 15. studenog 2020.
- ↑ "Bernard de Jussieu" (engl.). britannica.com/. https://www.britannica.com/biography/Bernard-de-Jussieu/ Pristupljeno 15. studenog 2020.
- ↑ "Claude-Joseph Geoffroy" (engl.). encyclopedia.com/. https://www.encyclopedia.com/science/dictionaries-thesauruses-pictures-and-press-releases/geoffroy-claude-joseph/ Pristupljeno 15. studenog 2020.
- ↑ "Jean Hellot" (engl.). encyclopedia.com/. https://www.encyclopedia.com/science/dictionaries-thesauruses-pictures-and-press-releases/hellot-jean/ Pristupljeno 15. studenog 2020.
- ↑ "Guillaume-Françoisa Rouelle" (engl.). universalis.fr/. https://www.universalis.fr/encyclopedie/guillaume-francois-rouelle// Pristupljeno 15. studenoga 2020.
- ↑ "Georges-Louis Leclerc, Comte de Buffon" (engl.). ucmp.berkeley.edu/. https://ucmp.berkeley.edu/history/buffon2.html/ Pristupljeno 15. studenoga 2020.
- ↑ "Incarvillea". hor.prosadguru.ru/. https://hor.prosadguru.ru/briga/uzgoj-i-njega-2/32713-incarvillea-zna%C4%8Dajke-uzgoj-i-njegu-savjete.html/ Pristupljeno 15. studenoga 2020.