Pete Rademacher
| Pete Rademacher | |||||||||||
| Datoteka:Pete Rademacher 1961.jpg | |||||||||||
| Osobni podatci | |||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Pravo ime i prezime | Thomas Peter Rademacher | ||||||||||
| Nadimak | Pete | ||||||||||
| Težinska kategorija | teška | ||||||||||
| Državljanstvo | Datoteka:Flag of the United States.svg američko | ||||||||||
| Nadnevak rođenja | 20. studenog 1928. | ||||||||||
| Mjesto rođenja | Tieton, Washington, SAD | ||||||||||
| Boksačke statistike | |||||||||||
| Profesionalne | |||||||||||
| Ukupno borba | 23 | ||||||||||
| Pobjeda | 15 | ||||||||||
| Poraza | 7 | ||||||||||
| Neriješenih | 1 | ||||||||||
| Nagrade i dostignuća | |||||||||||
| |||||||||||
Thomas Peter Rademacher, poznatiji kao Pete Rademacher (Tieton, Washington, SAD, 20. studenog 1928.) je bivši američki boksač u teškoj kategoriji. Natjecao se u amaterskom a potom u profesionalnom boksu dok je na Olimpijadi u Melbourneu 1956. postao olimpijski pobjednik u svojoj kategoriji. U olimpijskom finalu je za svega dvije i pol minute nokautirao sovjetskog protivnika Leva Muhina.[1] Sam nokaut bio je sam po sebi impresivan jer je Muhin dotad bio neporažen u stotinu borbi.[1]
Karijera
Pete Rademacher se počeo baviti boksom kao svojevrsnim oblikom rehabilitacije tijekom oporavka od reumatske groznice koju je imao kad je pohađao vojnu školu.[2] Ubrzo se pokazao odličnim te je osvojio nekoliko Zlatnih rukavica (Golden Gloves) u Seattleu.[3] Ti uspjesi su mu onemogućili da se natječe na boksačkom NCAA prvenstvu tijekom studija na Sveučilištu Washington State. Zbog toga se dvije godine bavio američkim nogometom i bejzbolom.
Iako je zbog slomljene ruke propustio nacionalne kvalifikacije za Olimpijadu u Helsinkiju, Rademacher se nastavio baviti amaterskim boksom te je na Olimpijadi u Melbourneu 1956. osvojio zlato u teškoj kategoriji. Do samoga vrha stigao je s tri uzastopna nokauta svojih protivnika što je istinski rekord u olimpijskom boksu. Zbog toga mu je dodijeljena čast nošenja američke zastave prilikom svečane ceremonije zatvaranja Olimpijskih igara.[3]
Nakon uspjeha u amaterskom, Rademacher je prešao u profesionalni boks s ciljem da postane svjetski prvak u teškoj kategoriji. To mu je omogućeno već u debiju protiv Afroamerikanca Floyda Pattersona. Ipak, Patterson se pokazao boljim te je nokautirao svojeg protivnika u šestoj rundi. Rademacher je izgubio i sljedeću borbu protiv Zore Folleyja[3] ali je nakon toga uslijedio niz od šest pobjeda. Zanimljivo je da mu je meč s Ralphom Schneiderom sudio veliki Rocky Marciano.
Među svojim pobjedama, Rademacher je uvrstio i onu protiv kanadskog Hrvata Georgea Chuvala u meču koji je trajao deset rundi.[4]
Posljednju borbu imao je 1962. godine protiv Boba Olsona nakon čega se sportski umirovio.[3] Ukupno gledajući, njegova karijera u profesionalnom boksu je neznatna u usporedbi s uspjesima u amaterskom boksu gdje je osvajao regionalne, vojne i nacionalne naslove[1] a kao krunu karijere i olimpijsko zlato. Tu je i skor od 72:7.[1]
Nakon sportskog umirovljenja, Rademacher je započeo uspješnu poslovnu karijeru kao prodavač te je patentirao nekoliko inovacija. Bio je predsjednik u nekoliko tvrtki, uključujući i Kiefer-McNeil čiji je jedan od vlasnika bio olimpijski plivač Adolph Kiefer. Također, radio je i kao instruktor pucanja, boksački promotor i sudac te ima i zakladu koja se bori protiv raka.[1]
Mečevi u profesionalnom boksu
- NO, nepoznata, anonimna odluka sudaca (UD, unanimous decision)
- PO, podijeljena odluka sudaca (SD, split decision)