Petar Oreb Mijat
Petar Oreb Mijat (Vela Luka, 9. travnja 1912. – Beograd, 12. svibnja 1934.) bio je hrvatski radnik, član UHRO-a koji je osuđen zbog pokušaja atentata na Aleksandra Karađorđevića.
Životopis
Rodio se 9. travnja 1912. u Veloj Luci kao nezakoniti sin Joze Oreba Mijata. Završio je prvi razred osnovne škole u Veloj Luci, nakon čega je prekinuo školovanje.[1] Godine 1933. odlazi na Lastovo.[2] Godine 1933. u Trstu pristupa ustaškom pokretu.[3] Zatim odlazi u talijansko mjesto Borgo Val di Taro gdje se već nalazilo 50-ak članova porketa.[4] Zatim s ostalim članovima odlazi u selo Vischeto u Bardiju.[5]
U Piacenzi ga Pavelić određuje za izvršenje atentata na Aleksandra Karađorđevića. Oreb je trebao ići za Zagreb s Ivanom Herenčićem te itvršiti atentat na Aleksandra koji je tamo dolazio na proslavu svojega rođendana. Dana 9. prosinca odlaze za Parmu, a zatim prema Austriji. Tada je dobio mađarsku putovnicu s imenom učitelja Emila Benedikta te oružje.[6] U Zagreb stižu 11. prosinca gdje im kontakt osoba postaje student Josip Begović.[7] Dana 16. prosinca odlaze na Jelačićev trg; Begović je nosio skijaško odijelo i skije u zraku koje su Petru služile kao orijentir.[8] Prilikom prolaska Karađorđevića, Oreb odustaje od namjere uvidjevši da bi uz Karađorđevića nastradalo i više nedužnih osoba.[9]
Dogovorili su se kako će sljedeći dan ponovno pokušati izvesti atentat pred katedralom, gdje je kralj trebao biti na svečanoj katoličkoj misnoj zahvali Te Deum.[10]
Kako je policija već saznala za njihove planove, 17. prosinca dolaze u provjeru njihovog stana. Petar prigodom provjere ubija podnadzornika Čurčića te ozljeđuje povjerenika Lečića. Lečić je ipak uspio uhvatiti dvojicu bjegunaca, ali ne i Oreba.[11] Istovremeno redarstvo je u Zagrebu uhitilo preko 300 ljudi, većinom hrvatskih studenata.[12]
Izašavši iz grada, Oreb, odlazi do romskog naselja u Garešinskim Novakima. Prisutnim Romima se predstavio kao komunist koji bježi od policije. Tada je zamjenio svoje odijelo za jedno njihovo te im ostavio čitavo naoružanje.[13]
Nakon toga odlazi prema mađarskoj granici, ali ga patrola iz Velike Gorice prepoznaje prema opisu te ga uhićuju. Istog dana ga ispituju u zgradi Uprave policije. Oreb je tada priznao ubojstvo te pokušaj atentata na Karađorđevića. Karađorđević je zahtijevao da prisustvuje saslušanju, skriven iza zastora.[14]
Oreb je zadržan na policiji u Zagrebu do 29. siječnja 1934. godine. Nakon istražnog postupka prebačen je u Beograd gdje je dočekao suđenje.[15] Dana 19. ožujka, započela je pred Sudom za zaštitu države u Beogradu, javna rasprava protiv Oreba, Begovića i Podgorelca.[16] Američki povjesničar Sadkovich izjavio je kako je suđenje bilo eklatantan primjer političkog show-suđenja, u kojemu „optuženi svojevoljno priznaju svoju krivnju i traže oprost od svoje države uz veliku medijsku pompu”.[17]
Državni sud za zaštitu države donio je presudu 28. ožujka 1934. godine. Odlučena je smrtna kazna vješanjem.[18] Izvršenje je određeno za 12. svibnja 1934. godine. Ujutro oko 4 h, nakon što mu je svećenik podijelio posljednju pomast, obješen u dvorištu stare Uprave grada Beograda. Pokopan je na beogradskom Novom groblju, u posebnoj parceli.[19]
Izvori
- ↑ Barčot 2006, str. 864.
- ↑ Barčot 2006, str. 867.
- ↑ Barčot 2006, str. 870.
- ↑ Barčot 2006, str. 871.
- ↑ Barčot 2006, str. 873.
- ↑ Barčot 2006, str. 876.
- ↑ Barčot 2006, str. 877.
- ↑ Barčot 2006, str. 879.
- ↑ Horvat 1942, str. 527.
- ↑ Barčot 2006, str. 881.
- ↑ Barčot 2006, str. 881-882.
- ↑ Horvat 1942, str. 527.
- ↑ Barčot 2006, str. 882.
- ↑ Barčot 2006, str. 883.
- ↑ Barčot 2006, str. 884.
- ↑ Barčot 2006, str. 886.
- ↑ Barčot 2006, str. 888.
- ↑ Barčot 2006, str. 889.
- ↑ Barčot 2006, str. 890.
Literatura
Knjige
Horvat, Rudolf.
Članci
- • Nepoznat parametar:
number
• Nepoznat parametar:first1
• Nepoznat parametar:last1
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametardatenije dopušten u klasijournal
• Parametarpublishernije dopušten u klasijournal
• Parametarlocationnije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal