Perryodendron
| Perryodendron | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Zanthoxyleae |
| Podtribus: | Boroniinae |
| Rod: | Perryodendron T.G.Hartley |
| Vrsta: | P. parviflorum |
| Dvojno ime | |
| Perryodendron parviflorum (C.T.White) T.G.Hartley | |
Perryodendron je monotipski biljni rod u porodici rutovki. Jedina vrsta je P. parviflorum. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je od Molučkih otoka preko Nove Gvineje do Nove Britanije, uz napomenu da POWO-ov taksonomski prikaz trenutno daje uži areal (samo Novu Gvineju).[1]
Etimologija
Epitet parviflorum znači otprilike „sitnocvjetni” (parvus = malen + flos, floris = cvijet), očito prema sitnim cvjetovima. A ime roda Perryodendron je Hartley nazvao u čast botaničarke Lily May Perry (1895.–1992.), zbog njezina doprinosa poznavanju papuanske flore; -dendron je grčki „stablo”. Hartley ju je i osobno dobro poznavao kao kolegicu — njih dvoje su, primjerice, 1973. zajedno objavili veliki pregled vrsta Syzygium iz Papuazije.[2]
Morfologija
Monotipski rod drveća; jedina prihvaćena vrsta je Perryodendron parviflorum (C.T.White) T.G.Hartley. Stabla narastu do oko 45 m. Mladi ogranci i peteljke sitno su dlakavi. Listovi su nasuprotni i jednolisni, cjelovitog ruba, sa žljezdastim točkicama; peteljka je pri spoju s plojkom zadebljala. Cvatovi su pazušni, mnogocvjetni i građeni kao složene cime.[3]
Whiteov izvorni opis iz 1929. počinje podatkom da je biljka, prema Brassu, stablo visoko oko 13 m. [2] Cvjetovi su dvospolni i četveročlani. Lapovi su srasli samo pri osnovi, a latice su slobodne, u pupu valvatne i ostaju na plodu. Prašnika je 8, svi su slobodni, a filamenti su naizmjenično nešto različite duljine. Disk je slabo osmerorežnjast. Plodnica je gotovo apokarpna, sastavljena od četiri karpela koji su srasli pri osnovi; svaki ima jednu pretinicu, a povezuje ih zajednički vrat tučka s četverorežnjastom njuškom. Plod čine 1–4 suha pucajuća folikula, dok zakržljali karpeli ostaju pri njihovoj osnovi. U svakom je folikulu obično jedna, rijetko dvije sjemenke, s mutnom, nesjajnom testom. Raste u primarnoj kišnoj šumi uglavnom do oko 500 m nadmorske visine.[3]
Razlike od drugih rodova
Kew izričito razlikuje rodove ovako: Perryodendron ima 8 razvijenih prašnika i nekrilate sjemenke, dok Tetractomia ima 4 prašnika + 4 staminodija i krilate sjemenke. Osim toga, Perryodendron je prvenstveno nizinski rod, a Tetractomia je češća na srednjim i većim nadmorskim visinama. Od Melicope, iz koje je izdvojen, Perryodendron se osobito razlikuje nesjajnom testom sjemena; kod Melicope ona je karakteristično sjajna i crna.[3]
Vrsta i povijest imena
Vrstu je C.T. White 1929. prvotno opisao kao Melicope parviflora C.T.White. Kew danas to ime vodi kao jedini homotipski sinonim. Hartley ju je 1997. izdvojio iz Melicope i za nju ustanovio novi rod Perryodendron; njegov izvorni rad Five new rain forest genera of Australasian Rutaceae nalazi se u Adansonia 19(2): 189–212, a Perryodendron počinje na str. 198. Cijeli je rad dostupan preko BHL/BioStor.
Sinonimi
Homotipski:
- Melicope parviflora C.T.White in J. Arnold Arbor. 10: 226 (1929)