Pelliciera benthamii
| Pelliciera benthamii | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Tetrameristaceae |
| Rod: | Pelliciera |
| Vrsta: | P. benthamii |
| Dvojno ime | |
| Pelliciera benthamii (Planch. & Triana) Cornejo, | |
Pelliciera benthamii (Planch. & Triana) Cornejo, [1] jedna od dvije vrste roda Pelliciera iz porodice Tetrameristaceae[2]
Etimologija
Specifični epitet benthamii dan je u čast engleskom botaničaru Georgeu Benthamu (1800.–1884.).
Opis
Pelliciera benthamii vazdazeleno je stablo mangrovskih šuma koje naraste do 5 metara visine. Deblo je pri osnovi prošireno i poduprto razvijenim potpornim korijenjem. Listovi su jednostavni, kožasti, gotovo sjedeći i spiralno raspoređeni, uglavnom skupljeni u skupine od 9 do 11 listova na vrhovima izbojaka. Plojke su duguljasto kopljaste, blago asimetrične, duge 9,5–12,2 cm i široke 2,8–3,2 cm. Rubovi su nazubljeni, s brojnim sitnim žljezdastim zupcima koji često otpadaju starenjem lista.[3]
Cvjetovi su pojedinačni, dvospolni i smješteni u pazušcima listova. Obavijeni su dvjema uskim, velikim brakteolama, najčešće crvenim, rjeđe bjelkastozelenim, dugim 7,3–8,9 cm. Čaška ima pet lapova dugih 1,7–2,2 cm, s brojnim nektarnim žlijezdama. Vjenčić se sastoji od pet slobodnih, kopljastih latica dugih 6,3–7,4 cm i širokih 1,4–1,6 cm, ružičastih ili crvenih s bijelom središnjom žilom, rjeđe potpuno bijelih. Cvjetovi imaju pet prašnika s prašnicama dugim 2,6–3,3 cm. Tučak je dug 5,9–7,5 cm.[3]
Plod je kožasta, uzdužno izbrazdana, jednosjemena čahura, približno 9,3 cm duga, koja se prema vrhu sužava u izdužen kljunasti nastavak. Sjemenka nema endosperm, a zametak ima dvije velike supke. [3] repository.naturalis.nl
Razlike
| Značajka | P. benthamii | P. rhizophorae |
|---|---|---|
| Visina | Do 5 m | Do 12(–18) m |
| Širina lista | 2,8–3,2 cm | 3,5–3,7 cm |
| Brakteole | Većinom crvene | Bjelkastozelene |
| Širina brakteola | 2,5–3 cm | 3,6–4,5 cm |
| Latice | Ružičaste ili crvene, rjeđe bijele | Uglavnom bijele |
| Plod | Oko 9,3 cm | 10,5–12,3 cm |
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta je rasprostranjena na pacifičkoj obali Paname i karipskoj obali sjeverne Kolumbije.[3] Nastanjuje mangrovske šume u estuarijima, osobito područja pod utjecajem plime i oseke u kojima prevladava slatka voda. Često raste u sjeni viših stabala drugih mangrovskih vrsta, uključujući Rhizophora racemosa i Pelliciera rhizophorae. Na područjima gdje obje vrste roda Pelliciera rastu zajedno, P. benthamii često se nalazi dalje uzvodno.[3]
Cvate uglavnom od travnja do lipnja, a plodovi dozrijevaju od studenoga do prosinca. Cvjetove posjećuju kolibrići, i drugi nektarojedi, noćni leptiri i šišmiši. Vrsta je rijetka, s malim i međusobno odvojenim populacijama, a ugrožavaju je gubitak i degradacija obalnih staništa. [3]
Sistematika i povijest
Vrsta je prvotno opisana 1862. kao Pelliciera rhizophorae var. benthamii. Godine 2020. Xavier Cornejo uzdigao ju je na razinu samostalne vrste, na temelju prethodnih genetičkih, morfoloških i ekoloških istraživanja. [4]
Sinonimi
- Pelliciera rhizophorae var. benthamii Triana & Planch.
Izvori
- ↑ IPNI, pristupljeno 27. listopada 2026.
- ↑ Kew, pristupljeno 27. listopada 2026.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 A systematic revision , pristupljeno 27. listopada 2026.
- ↑ Pelliciera benthamii (Tetrameristaceae): A New Status and Lectotypification of an Overlooked Neotropical Mangrove, pristupljeno 27. listopada 2026.