Peer to peer
Peer to peer (eng isti s istim ili svaki sa svakim) u računarstvu podrazumijeva:
- koncept umrežavanja računala bez poslužitelja, gdje je svako računalo inteligentna radna stanica, koja pronalazi druga računala putem broadcast ethernet paketa, i komunicira s njima izravno, bez potrebe autorizacije na nekom centralnom poslužitelju. Primjer takve mreže su Microsoftove radne grupe (Workgroups), za razliku od domene (Domain) gdje se korisnici moraju prijaviti na centralni poslužitelj domene
- koncept dijeljenja datoteka između većeg broja računala, za razliku od mrežnog poslužitelja datoteka (file servera) koji koriste protokol za dijeljenje datoteka (NFS, SMB/CIFS, ...)
Peer to peer programi su postali popularni poslije pojave Napstera i masovnog uvođenja širokopojasnog interneta. Koncept je ispirirao nove strukture i filozofije u mnogim područjima ljudske interakcije. Peer-to-peer mreže nisu ograničene na tehnologiju, nego pokrivaju također i društvene procese koje imaju peer-to-peer dinamiku. U takvom kontekstu, društveni peer-to-peer procesi trenutno ulaze u ljudsko društvo.
Peer to peer protokoli
Mediji koji se dijele putem Interneta moraju biti indeksirani (tj. korisnici moraju imati neki način za naći ono što ih zanima). Postoje centralizirani poslužitelji koji čuvaju baze datoteka koji se nalaze kod korisnika, koje je moguće pretraživati, ili pak postoje poslužitelji koji indeksiraju i čuvaju podatke o datoteka do kojih je moguće doći putem tracker poslužitelja.
Neki od najpopularnijih protokola (ili mreža) su:
- BitTorrent (s klijentima poput Azureusa ili BitTornada)
- Direct Connect (DC++)
- Gnutella (BearShare, Grokster, LimeWire, MLDonkey, Shareaza)
- Kad (aMule, eMule, MLDonkey)