Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Pavo Urban

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Pavo Urban (Dubrovnik, 1. kolovoza 1968. - Dubrovnik, 6. prosinca 1991.) je bio dubrovački branitelj i fotograf.

Životopis

Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Dubrovniku. Nakon završene srednje pomorske škole upisuje Pomorski fakultet također u Dubrovniku te kraće vrijeme plovi na brodovima Jadrolinije. Fotografijom se počeo baviti u srednjoj školi. Bio je član fotokluba "Marin Getaldić" u Dubrovniku, izlagao na izložbama i bio fotograf na Dubrovačkim ljetnim igrama i dubrovačkom kazalištu Marin Držić. Početkom Domovinskog rata u jesen 1991. godine položio je prijamni ispit na Akademiji dramske umjetnosti, studij Snimanja, u Zagrebu, ali se vraća u Dubrovnik koji je uskoro opkoljen jedinicama JNA i crnogorskim i srpskim agresorima.

Ratne godine

U srpnju 1991. godine prijavljuje se kao dragovoljac, a od rujna sudjeluje u pripremi obrane grada te 29. rujna odlazi na obrambene položaje u Župi dubrovačkoj: Buići, Makoše, Postranje. Nakon okupacije Župe dubrovačke vraća se u Dubrovnik i fotografijom i videom dokumentira razaranje grada. Snimao je za dnevne novine Slobodna Dalmacija i Dubrovački vjesnik te za tadašnje Ministarstvo informiranja RH.

Stradanje

Orlandov stup, u središtu Dubrovnika, nedaleko kojeg je poginuo Pavo Urban fotografirajući granatiranje grada

Pavo Urban poginuo je nedaleko od Orlandovog stupa od minobacačke granate prilikom fotografiranja intenzivnog granatiranja samog središta grada, zaštićenog od UNESCO-a kao dio svjetske baštine. Na fotografijama snimljenim neposredno pred pogibiju zabilježene su brojne granate koje su padale u njegovoj neposrednoj blizini po Stradunu. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana "Kamena prašina nad Gradom".

Njegovo pismo pisano u obliku ratnog dnevnika njegovoj je djevojci Mari Bratoš, koja se je onda bila nalazila u Americi, stiglo dvadesetak dana nakon što je poginuo. O tom je dokumentu Hrvoje Ivanković snimio dokumentarnu radijsku dramu za Hrvatski radio,[1] Ovo je ratni dnevnik. Izvještava Pavo Urban, koja je nominirana za prestižnu radijsku nagradu Prix Europa. [2]

Fotomonografije

Nakon smrti objavljena je fotomonografija Pavo Urban, sa slikama s početka rata, i Pavo Urban posljednje slike. Održan je veći broj izložbi njegovih fotografija.

Odličja, priznanja i nagrade

Za sudjelovanje u Domovinskom ratu Urban je odlikovan:

  1. Spomenicom Domovinskog rata,
  2. Redom Zrinskog i Frankopana s pozlaćenim pleterom,
  3. Odličjem hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata s pozlaćenim pleterom i
  4. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Za fotografski rad odlikovan je:

  • 1989. godine - trećom nagrada za fotografiju na Dubrovačkom salonu 2
  • 1993. godine -
  1. posebnim priznanjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske,
  2. posebnim priznanjem Hrvatskog novinarskog društva za osobite zasluge na području novinarstva u Domovinskom ratu,
  3. posebnim priznanjem Akademie der Künste, Berlin,
  4. Fritz-Sanger-Preis, Bonn,
  5. posebnim priznanjem Hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Dubrovnik za izuzetne osobne zasluge na području novinarstva u Domovinskom ratu,
  • 1995. godine - nagradom Laus DDF, Dubrovnik

Spomen

  • Njemu u čast u Dubrovniku je osnovana Zaklada Pavo Urban za pomoć djeci.
  • Spomen ploča s imenima hrvatskih novinara, snimatelja i tehničara ubijenim u Domovinskome ratu na kojoj je i ime Pave Urbana postavljena je na zgradi Hrvatskog novinarskog doma u Zagrebu.[3]

Vidi

Izvori

  1. Raspored Dramskog programa 3. programa Hrvatskog radija za 6. prosinca 2011., Hrvatsko slovo, petak, 2. prosinca 2011., str. 30.
  2. Culturenet.hr R.P.B., 07.rujna.2012.: Hrvatski kandidati za nagradu Prix Europa (pristupljeno 25. prosinca 2019.)
  3. Dan sjećanja na žrtvu Vukovara: Predstavnici HND-a položit će vijenac za ubijene i poginule kolege, hnd.hr, 16. studenoga 2017., pristupljeno 10. rujna 2020.

Vanjske poveznice