Pavlizam ili Pavlovsko kršćanstvo je naziv za pokrete i grupe u kršćanstvu koji su se držali nauka sv. Pavla iz Tarza. Apostol Pavao je bio jedan od najvećih kršćanskih teologa koji je znatno uticao na razvoj ranog kršćanstva. Većina kršćanstva se oslanja na ta učenjima i smatra ih dopunom i objašnjenjima Isusovog učenja. "Pavlizam", kao izraz, prvi je došao u uporabu u 20. stoljeću među znanstvenicima koji su proučavali razna uvjerenja u ranom kršćanstvu, gdje je Pavao imao snažan utjecaj.[1]
I sam Pavao je u Prvoj poslanici Korinćanima govorio o tome kako razni učenici Kristovi prikazuju različita učenja:
„A molim vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista, da svi jednako govorite, i da ne budu među vama razdor, nego da budete savršeni u istom osjećanju i u istom mišljenju. Jer mi je javljeno za vas, braćo moja, od Klojinih ukućana, da su prepiranja među vama. A to kažem, da svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "a ja sam Apolov", "a ja sam Kefin", "a ja sam Kristov." Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u ime Pavlovo kršteni? Hvala Bogu, što nikoga od vas nijesam krstio, osim Krispa i Gaja, Da ne rekne tko, da ste kršteni u moje ime. A krstio sam i Stefaninu kuću; dalje ne znam, jesam li koga drugoga krstio. Jer Krist nije poslao mene da krstim, nego da propovijedam evanđelje ne mudrim riječima, da ne izgubi silu križ Kristov. Jer je riječ o križu ludost onima, koji propadaju, a nama, koji se spasavamo, sila Božja.[2]”
Izvori
- ↑ Lietzmann, Hans History of the Early Church Vol 1 str. 206.
- ↑ Prva poslanica Korinćanima, pristupljeno 21. ožujka 2015.
