Parnica, građansko-pravni spor između dviju ili više pravnih osoba/stranaka, koji se vodi pred sudom tj. sudski postupak (proces, spor).[1] Pojam parnica često se koristi kao istoznačnica za parnični postupak, a u starijem hrvatskom građanskoprocesnopravnom nazivlju upotrebljavao se i izraz parba.[2]
Parnica je, dakle, postupak ili odnos koji nastaje između stranaka i suda kada je tužba, kojom je tužitelj pokrenuo parnični postupak, dostavljena tuženiku, kako bi sud nakon provedenoga postupka odlučio o osnovanosti tužbenoga zahtjeva za pružanje određene pravne zaštite subjektivnim građanskim pravima za koja tužitelj tvrdi da su povrijeđena ili ugrožena. U trenutku dostave tužbe tuženiku parnica počinje teći, dakle dolazi do litispendencije (lis pendet). Ona traje do pravomoćnog okončanja postupka.[2]
Nepravomoćno okončanje presude, na koje obrana ili tužiteljstvo mogu uložiti žalbu na temelju koje sudac može ili pokrenuti žalbeni postupak ili nepravomoćnu presudu preinačiti u pravomoćnu (konačnu), naziva se i prvostupanjska presuda, dok se pravomoćna (punomoćna) presuda naziva drugostupanjskom.
Sudski spor između dvije privatne osobe tj. dva građanina naziva se i građanskom parnicom. Izraz podići parnicu znači započeti sudski postupak (spor).[1]