Osnovna organizacija udruženog rada je bio naziv za pravnu osobu, tvrtku u socijalističkoj Jugoslaviji od 1974. do njenog raspada 1990-ih.[1][2] Osnovna organizacija udruženog rada (skraćeno: OOUR, u narodu OUR) je bila osnovni privredni subjekt. Pored osnovnih, postojale su i složene organizacije udruženog rada (skraćeno SOUR), podijeljene na više osnovnih radi učinkovitijeg samoupravljanja.
U praksi, velika tvrtka je bilo podijeljena na manje skupine udruženih radnika. Na primjer, jedna velika tvrtka od preko 10 000 radnika bila je podijeljena na pedesetak velikih jedinica po 200 radnika, a svaka je imala prosjek od pet radnih skupina od po 40-ak radnika.[3]
Ovakve samoupravne tvrtke su pokušavale funkcionirati u okviru svojevrsnog tržišta. Natjecala su se u poslovanju lokalno i međunarodno. Poslovanje je sličilo onome unutar kapitalističkog sustava: tvrtke su imale odjele za oglašavanje, natjecale su se na tržištu s ciljem povećanja prihoda tvrtke. U teoriji, radnički savjeti predstavljali bi vrhovni autoritet u ovim tvrtkama, a dobit tvrtki dijelio bi se među radnicima.[4]
Izvori
- ↑ (engl.) Yugoslavia - Political Innovation and the 1974 Constitution. http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-14882.html Pristupljeno 24. studeni 2020.
- ↑ Zakon o udruženom radu (1976) – Wikizvor. https://hr.wikisource.org/wiki/Zakon_o_udru%C5%BEenom_radu_(1976) Pristupljeno 24. studeni 2020.
- ↑ Samoupravljanje za neupućene ..., predavanje Michaela Lebovitza, kps.rs, 20. rujna 2012., pristupljeno 24. studenoga 2020. (srp.)
- ↑ (engl.) Yugoslavia - The Economic Management Mechanism. http://www.country-data.com/cgi-bin/query/r-14846.html Pristupljeno 24. studeni 2020.