Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Osnove esperanta

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Osnove esperanta (na esperantu: Fundamento de Esperanto) je knjiga Ludviga Zamenhofa objavljena u proljeće 1905. Postala je službeni dio „Deklaracije o biti esperantizma“ na Prvom esperantskom kongresu 9. kolovoza 1905. u francuskom gradu Boulogne-sur-Mer.

Nastanak

Osnove se sastoje iz četiri dijela: Predgovora (Antaŭparolo), Gramatike (Gramatiko), Vježbenke (Ekzercaro) i Rječnika (Universala Vortaro). Izuzev Predgovora, svi potječu iz ranijih Zamenhofovih izdanja.

Istog ranga s Osnovama su Službeni dodaci (do sada postoji osam službenih dodataka). U predgovoru je Zamenhof napisao: „Kasnije, kada najveći dio novih riječi budu sazrele u upotrebi neka će ih buduća institucija od autoriteta uvesti u rječnik kao Dodatak uz Osnove“.

Neki dijelovi Osnova su pisani na nacionalnim jezicima (francuskom, engleskom, njemačkom, ruskom i poljskom), kao i Gramatika i Rječnik. U knjizi Fundamenta Krestomatio može se naći inačica na esperantu ove Gramatike, ali se smatra da ova Hrestomatija nije dio Osnova.

Uloga je Osnova, opisana u Predgovoru, da ovaj dokument posluži kao „nepromjenljivi vodeći dokument “koji nitko nema pravo mijenjati". Glavna namjera je da: „zbog jedinstva naše stvari svaki pravi esperantist treba iznad svega poznavati osnovu našeg jezika“.

Dijelovi Osnove esperanta

„Osnove“ iz 1905. sastoje se iz četiri odjeljka:

  • 1. Predgovora, u kojima autor esperanta ukazuje na neophodnost da se sačuva od svake promjene tekst knjige kao bazni tekst, kao apsolutni uvjet za jedinstvo jezika, i objašnjava uvjete za jedinstvo jezika u kojima se esperanto može bez prekida s tim jedinstvom, obogaćivati malo po malo, dodavanjem novih riječi i novih oblika koji se pokažu neophodnim.
  • 2. Gramatike, predstavljene u 16 konciznih pravila.
  • 3. Vježbanke, brižljivo probrane, kojom se kompletira gramatika, i pokazuje njena primjena.
  • 4. Rječnika, koji sadrži prvih 1800 rječničkih korijenova, s prijevodom na pet jezika.