Orléans-Braganza
Predložak:Dinastija Orléans-Braganza (port. Casa de Orléans e Bragança), današnja brazilska carska dinastija koja vodi porijeklo u ženskoj liniji od brazilske dinastije Braganza-Brazil, koja je odvjetak portugalske kraljevske dinastije Braganza te po muškoj lozi, od francuske kraljevske dinastije Orléans, koja je ogranak francuske dinastije Burbonaca.
Današnji rodonačelnik dinastije je upitan, jer svoje nasljedno pravo na brazilsku carsku krunu iznose dva ogranka dinastije, koja potječu od dvojice sinova posljednje brazilske carske princeze Isabele od Braganze († 1921.), kćerke i nasljednice drugog, i ujedno posljednjeg, brazilskog cara Pedra II. († 1891.).
Obiteljska povijest
Porijeklo
Počeci brazilske carske dinastije počinju početkom 19. stoljeća kada je portugalski regent Ivan od Braganze († 1826.), koji je upravljao zemljom u ime svoje duševno oboljele majke, kraljice Marije I. († 1816.), pobjegao s kraljevskom obitelji iz Portugala kojeg je 1807. godine zauzela Napoleonova Francuska i našao utočište u portugalskoj koloniji Brazilu.[1] Dinastija Braganza je preko muške loze izravna sljednica portugalske dinastije Aviz, nastala preko vojvode Alfonsa I., nezakonitog sina Ivana I. Portugalskog (1385. – 1433.) prvog portugalskog kralja iz dinastije Aviz. S druge strane, dinastija Aviz je mlađa loza portugalske burgundske dinastije nastala tako što je veliki meštar aviškog reda, Ivan I. Portugalski († 1433.), nezakoniti sin portugalskog kralja Petra I. Burgundskog († 1367.) i polubrat kralja Ferdinanda I. Lijepog († 1383.), naslijedio portugalsko prijestolje. Naposljetku, portugalska burgundska dinastija je mlađa loza burgundske dinastije koja je bila mlađa linija francuske kraljevske obitelji Kapetovića.
Brazilska carska dinastija
Godine 1816. nekadašnji regent i novi portugalski kralj Ivan VI. preuzeo je upravu nad Portugalom, ali se vratio u zemlju iz Brazila tek 1821. godine, ostavljajući regentsku vlast u Brazilu svom mlađem sinu Dom Pedru († 1834.), koji je 1822. godine proglasio odcjepljenje Brazila od Portugala i proglasio se prvim brazilskim carem.[2]
Godine 1831. brazilsko carsko prijestolje naslijedio je Dom Pedro II. (1831. – 1889.), čime je osigurano daljnje postojanje carskog ogranka portugalske dinastije. Budući da su mu sinovi preminuli u ranom djetinjstvu, njegova nasljednica postala je brazilska carska princeza Isabela († 1921.). Kako bi se osigurao daljnji opstanak dinastije, car Pedro II. udao ju je 15. listopada 1864. godine za francuskog velikaša, Gastona od Orléansa (1842. – 1922.), koji je bio pripadnik francuske kraljevske dinastije Orléans, mlađeg ogranka kraljevske dinastije Burbonaca, koja je također bila mlađa linija francuske kraljevske dinastije Kapetovića. Ulaskom u članstvo brazilske carske obitelji, Gaston se i fromalno odrekao prava na nasljedstvo francuske kraljevske krune na koju su pravo polagali i članovi dinastije Orléans.
Mlađa loza Orléans-Braganza
Sklapanjem braka između brazilske prijestolonasljednice Isabele i francuskog grofa Gastona od Orléansa, 1864. godine, stvorena je mlađa loza brazilske carske dinastije koja je bila oživotvorena rođenjem trojice sinova: Pedra de Alcântara (1875. – 1940.), Luisa Marije (1878. – 1920.) i Antônija Gastãoa (1881. – 1918.).
Godine 1889. car Pedro II. bio je svrgnut s prijestolja provedbom vojnog udara i monarhija je bila ukinuta, a carska obitelj je bila prisiljena otići iz Brazila i nastaniti se u Francuskoj na imanju dinastije Orléans.[3] Poslije smrti bivšeg cara 1891. godine poglavarom bivše carske dinastije postaje njegova kćerka i nekadašnja regentica Isabela koja je ostatak života provela u izgnanstvu u Francuskoj.
Godine 1908. Isabela je prisilila starijeg sina Pedra de Alcântara da se odrekne prava na brazilsko carsko prijestolje, u svoje ime i u ime svojih potomaka, zbog toga što je inzistirao na sklapanju morganatskog braka. Tim činom su pripadnici starije loze dinastije Orléans-Braganza, poznati kasnije kao linija Petrópolis izgubili pravo na naslijeđivanje prijestolja, a nasljedna prava su prešla na potomke mlađeg sina, Luisa Marije, poznate kao linija Vassouras.
Poslije smrti princeze Isabele, 1921. godine, novim poglavarom carske obitelji postao je njen unuk Pedro Henrique od Orléans-Braganze (1909. – 1981.), sin njenog mlađeg sina Louisa Marije i pripadnik linije Vassouras. Vratio se u Brazil po završetku Drugog svjetskog rata (1939. – 1945.), da bi 1946. godine njegov rođak, Pedro Gastão od Orléans-Braganze (1913. – 2007.), sin princa Pedra de Alcântare († 1940.) iz starije linije Petrópolis, osporio njegovo pravo na prijestolje uz tvrdnju da odreknuće Pedra de Alcântare od prava na prijestolje nije bilo zakonski valjano.
Sukob između linija Vassouras i Petrópolis
Premda je linija Petrópolis starija i trebala bi imati prvenstvo pri pravu na nasljeđivanje prijestolja, njeno pravo je osporeno zbog toga što se Isabelin najstariji sin Pedro de Alcântara odrekao prava na nasljedstvo, čime je pravo na carsku krunu prešlo na članove mlađe linije, zvane Vassouras. Međutim, kako su članovi starije linije 1946. godine osporili zakonsku valjanost odreknuća od prava na prijestolje na koje se obvezao Pedro de Alcântara, stvorio se sukcesijski problem i sukob oko prava nasljeđivanja između dva ogranka nekadašnje carske obitelji.[4]
Godine 1981. umro je Pedro Henrique od Orléans-Braganze, poglavar carske obitelji iz linije Vassouras, te je pravo na nasljeđivanje prijestolja ostavio svom starijem sinu Luizu od Orléans-Braganze (1938. – 2022.), a nakon njegove smrti prava su, budući da nije imao djece, prešla na njegova brata Bertranda od Orléans-Braganze (r. 1941.). Godine 2007. umro je Pedro Gastão od Orléans-Braganze iz starije linije Petrópolis te je prava na nasljeđivanje prijestolja ostavio svom sinu Pedru Carlosu (r. 1945.).