Operacija Crvena krila

Vrijeme	27. lipnja, 2005. – sredina srpnja 2005.
Mjesto	planina Sawtalo Sar, dolina Shuryek (Matin), dolina Korangal, kotar Pech, pokrajina Kunar, Afganistan
Ishod	privremena Pirova pobjeda SAD-a; dugotrajna pobjeda pobunjenika privremeno povlačenje pobunjeničkih snaga iz mjesta gdje su američke snage podnijele teške gubitke; povratak pobunjeničkih snaga na područje nakon tri tjedna;

operacija Crvena krila
	sukob: Rat u Afganistanu 2001.-
Vrijeme	27. lipnja, 2005. – sredina srpnja 2005.
Mjesto	planina Sawtalo Sar, dolina Shuryek (Matin), dolina Korangal, kotar Pech, pokrajina Kunar, Afganistan
Ishod	privremena Pirova pobjeda SAD-a; dugotrajna pobjeda pobunjenika privremeno povlačenje pobunjeničkih snaga iz mjesta gdje su američke snage podnijele teške gubitke; povratak pobunjeničkih snaga na područje nakon tri tjedna;
Sukobljene strane
SAD	lokalni antikoalicijski militanti; mjesni provincijski talibani;
Zapovjednici
potpukovnik Andrew MacMannis (USMC); LCDR Erik S. Kristensen †; por. Michael P. Murphy †	Ahmad Shah
Jačina
12 Navy SEAL-ova; 8 dodatnih helikopterskih posada Night Stalkersa; 2 MH-47 Chinooka; 2 UH-60 Black Hawka; 2 helikoptera AH-64D Apachea	od 8–10 boraca do 70–100, ovisno o izvoru
Gubitci
19 poginulih, 1 ranjen, 1 helikopter Chinook	nepoznato, s najvećom procjenom od 35 poginulih

Operacija Crvena krila (engl. Operation Red Wings) bila je kombinirana vojna operacija koja se odvijala od kraja lipnja do sredine srpnja 2005. u planinskom području kotara Pecha u afganistanskoj pokrajini Kunaru oko 30 kilometara zapadno od glavnog grada pokrajine Asadabada. Cilj operacije bio je prekid aktivnosti antikoalicijskog pokreta (ACM) na ovom području i uspostavljanje stanja sigurnosti i funkcioniranja državnih institucija u svjetlu nadolazećih parlamentarnih izbora u Afganistanu 18. rujna 2005.

Aktivnost antikoalicijskog pokreta u to je vrijeme vodila mala grupa mještana na čelu s Ahmadom Shahom, podrijetlom iz pokrajine Nangarhara. Shah i njegova malena skupina bili su glavne mete ove operacije. Za početnu fazu operacije Crvena krila, koju je osmislila 2. bojna 3. marinske pukovnije (2/3) američkog marinskog korpusa, korištena su sredstva i jedinice za specijalne namjene (SOF), uključujući članove američkih Navy SEAL-ova te pripadnike 160. zračnodesantne pukovnije za specijalne namjene (SOAR), poznatih po nadimku Noćni vrebači (Night Stalkers), podređene zapovjedništvu za specijalne operacije vojske (USASOC).^[2] Operacija se temeljila na prethodnom operacijskom modelu koji je osmislila sestrinska 3. bojna 3. marinske pukovnije (3/3), koja je prethodila 2. bojni u djelovanju na afganistanskom ratištu. Skupina od četiriju Navy SEAL-ova, sa zadatkom nadzora i izviđanja neprijateljske oružane skupine Ahmada Shaha i njihovih položaja, pala je u Shahovu zasjedu nekoliko sati nakon spuštanja užetom iz helikoptera MH-47 u područje djelovanja.^[2] Tri od četiriju Navy SEAL-ova poginula su u zasjedi. Helikopter snaga za brzu reakciju (quick reaction force, QRF) poslan je u pomoć, ali ga je jedan od Shahovih ratnika srušio bacačem raketa RPG-7, usmrtivši cjelokupnu borbenu skupinu koja se sastojala od osam Navy SEAL-a i osam pripadnika SOAR-a.

Operacija je potom preimenovana u Crvena krila II i produljena je za oko tri tjedna^[1]^[2] tijekom koje su tijela poginulih američkih vojnika izvučena iz područja borbi, a spašen je samo jedan od četiriju vojnika prve grupe za izviđanje i nadzor, Marcus Luttrell. Iako je djelomično ostvaren prvobitni cilj operacije: prekid aktivnosti antikoalicijskog pokreta, Ahmad Shah pregrupirao je svoje snage u Pakistanu,te se vratio u područje čak s više ljudi i naoružanja. Regrutiranje novih boraca olakšala mu je reputacija koju je stekao nakon uspješne zasjede i obaranja američkog helikoptera. Tijekom naredne operacije Kitolovci, tri tjedna nakon završetka operacije Crvena krila, Shahova je skupina boraca posve onesposobljena u kolovozu 2005. u pokrajini Kunaru, a sam je Shah teško ranjen.^[1]^[2]

Pozadina i razvoj

Nakon početnih faza invazije na Afganistan 2001. aktivnost američke vojske i koalicijskih partnera promijenjena je s operacija zauzimanja teritorija na one protugerilske prirode.^[2] Jedan od glavnih ciljeva koalicije 2004. u Afganistanu bila je izgradnja nacije, tj. pružanje sigurnog okruženja pogodnog za osnivanje i razvoj demokratski izabrane vlade, ali i za potporu infrastrukture.^[1]^[2] Ključna prekretnica u ovoj kampanji bili su afganistanski nacionalni parlamentarni izbori 18. rujna 2005.^[1]^[2] Dok je većina provincija u Afganistanu imala stabilna sigurna okruženja, provincija Kunar, koja se nalazi u istočnom Afganistanu na granici s Pakistanom, nije. Da bi se stanovnicima Afganistana, i svijetu općenito, rezultati izbora činili legitimnima, svi izbori u državi trebali bi se nastaviti "neometano" – bez vanjskog utjecaja bilo američkih ili koalicijskih snaga, bilo snaga Talibana, uključujući one u Kunaru. U to vrijeme pobunjeničku su aktivnost u pokrajini Kunaru pokazale 22 identificirane skupine,^[2] individualne skupine čiji je raspon odanosti išao od slabašnih veza s talibanima i al-Qaidom do većine koja nije bila ništa više od pukih lokalnih kriminalaca.^[2] Ove su skupine kolektivno znane kao antikoalicijska milicija (engl. ACM),^[1]^[2] a zajedničko obilježje u svih bio je snažan otpor ujedinjenju zemlje i posljedičnoj rastućoj prisutnosti tijela nacionalne vlasti u Kunaru jer su ona predstavljala prijetnju njihovim aktivnostima bez obzira na to da li su te aktivnosti bile pokušaji u pomaganju pobunjenim neotalibanima ili krijumčarenje drva.^[1]^[2] Odredivši za svoj cilj uspješne izbore u Kunaru, vojne su se operacije u tom području prvenstveno fokusirale na prekid aktivnosti ACM-a pa su u ovim vojnim operacijama uporabljene mnoge različite jedinice i operativni konstrukti radi postizanja ovoga cilja.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 ^1,7 Operacija Crvena krila: zajednički neuspjeh u jedinstvu zapovjedništva. MacMannis, pukovnik Andrew (USMC) i Scott, bojnik Robert (USMC). Udruga Marinskog korpusa / Glasnik marinaca. Preuzeto 5. veljače, 2012.
↑ ^2,00 ^2,01 ^2,02 ^2,03 ^2,04 ^2,05 ^2,06 ^2,07 ^2,08 ^2,09 ^2,10 ^2,11 ^2,12 ^2,13 ^2,14 Točka pobjede: operacije Crvena krila i Kitolovci – bitka marinaca za slobodu u Afganistanu. Ed Darack (2010.). Penguin Group. ISBN 978-0-425-23259-0.

[MacMannis-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 ^1,7 Operacija Crvena krila: zajednički neuspjeh u jedinstvu zapovjedništva. MacMannis, pukovnik Andrew (USMC) i Scott, bojnik Robert (USMC). Udruga Marinskog korpusa / Glasnik marinaca. Preuzeto 5. veljače, 2012.

[Darack-2] 2,00 ^2,01 ^2,02 ^2,03 ^2,04 ^2,05 ^2,06 ^2,07 ^2,08 ^2,09 ^2,10 ^2,11 ^2,12 ^2,13 ^2,14 Točka pobjede: operacije Crvena krila i Kitolovci – bitka marinaca za slobodu u Afganistanu. Ed Darack (2010.). Penguin Group. ISBN 978-0-425-23259-0.

[1]

[2]