Omiška krajina je zemljopisno područje u Srednjoj Dalmaciji, jugoistočno od Sinjske krajine i Poljica, jugozapadno od Imotske krajine te zapadno od Makarske krajine. Obuhvaća niz naselja s istočne strane rijeke Cetine: niz naselja koji je bio dijelom starohrvatske knežije (župe) Radobilje (Svinišće s naseljem Podašpilje, Kučiće, Slime, Zadvarje, Žeževica, Šestanovac, Katuni, Kreševo, Blato na Cetini, Nova Sela), te primorska naselja koja su bila dijelom uprave grada Omiša (Omiška Rogoznica). Tijekom 18. stoljeća u Omiški distrikt ubrajala su se i danas rubna naselja Imotske Krajine (Opanci i Grabovac) te danas rubna naselja Makarske Krajine (Brela Gornja i Brela Donja).
Jasna granica Omiške krajine, kao i drugih krajina u Zagori razlikuje se od pristupa do pristupa. Značajne su razlike u pri određivanju granica ili prostornog obuhvata tog područja Zagore i njenih manjih cjelina koje su se nekada nazivale i krajinama, pa su tu uz Omišku i Drniška ili Petropoljska, Imotska, Kninska, Sinjska ili Cetinska, Vrgorska i Zagora u užem smislu (bliže zaleđe Splita i Šibenika).[1]
Izvori
- ↑ Mate Matas i Josip Faričić: Zagora – uvodne napomene i terminološke odrednice u: Zbornik radova sa Međunarodnoga znanstvenog skupa Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije, Zadar – Dugopolje, 19-21. listopada 2010.], Sveučilište u Zadru/Kulturni sabor Zagore/Ogranak Matice hrvatske - Split. Zagora.org. str. 50. ISBN 978-953-7237-90-5