Okrugli stol Eugen Kumičić — život i djelo

Okrugli stol Eugen Kumičić-život i djelo
Vrijeme (mjesto) nastanka	14. - 15. listopada 2000., Mošćenička Draga - Brseč
Glavni lik(ovi)	Eugen Kumičić

Okrugli stol Eugen Kumičić-život i djelo, zbornik je radova, objavljenih u povodu 150. godišnjice rođenja Eugena Kumičića.

Povijest

Tek je treći skup o književnikovu životu i djelu u posljednjih trideset godina pa ovaj zbornik, koji je izašao dvije godine nakon održavanja okruglog stola, već i stoga zaslužuje posebnu pozornost. Uz to, prema uvodnim riječima Dubravka Jelčića, izbor sudionika većinom se odnosi na mlađu generaciju znanstvenika koja se afirmirala u proteklih desetak godina (koliko je prošlo od posljednjega skupa o Kumičiću) kako bi njihovi kriteriji, zasnovani na novim sustavima vrijednosti i novom senzibilitetu, omogućili pomake u interpretaciji Kumičićeva stvaralaštva.

Raskorak Kumičićeve teorije i prakse

Tekst koji se nalazi na početku zbornika također se bavi jednim početkom — onim Kumičićeva književnoga djelovanja, koje formalno počinje pripoviješću Spljet i Pariz, preimenovanom u Slučaj. Ivica Matičević, pronalazeći u slučaju tri inačice ove novele vjeran primjer Kumičićeve uobičajene prakse modificiranja i prepravljanja prvobitnih spisa, u svojoj analizi težište stavlja na uočavanje razlika između tri predloška te na odnos dvaju tematskih slojeva — ljubavnog i nacionalno-političkog — kao bitnog obilježja novele, zaključujući o niskoj umjetničkoj razini novele, čija se važnost nalazi tek u obilježjima koja se mogu iščitati kao naznake onih Kumičićevih djela koja obrađuju istarske teme. Nedosljednost i proturječnosti razdoblja hrvatskog realizma, koje se ogledaju u karakteristici većine djela koja su realistička tek na tematsko-idejnoj razini, dok se u narativnim rješenjima i likovima još obilato koriste značajkama romantizma, za Krešimira Nemeca nigdje se tako jasno ne očituju kao u Kumičićevu opusu. Raskorak Kumičićeve teorije i prakse Nemec prikazuje na primjeru članka O romanu, svojevrsnome manifestu naturalizma, te romana Olga i Lina, koji zadane postulate ne uspijeva slijediti, ostajući na razini shematične literature romantizma. Pronalazeći razloge takvim pojavama u pitanju recepcije tadašnje tek formirane čitateljske publike, Nemec ujedno upozorava i na, jednakim razlozima izazvan, začudan, ali logičan spoj radikalne pravaške kritike i sentimentalnih elemenata bliskih trivijalnoj književnosti u Kumičićevim djelima.

Kumičićevom prozom bavi se i Julijana Matanović. Polazeći od vanjske podjele romana na suvremenu i nacionalno-povijesnu tematiku, te unutarnje na dobre i zle likove, analizom romana Kraljica Lepa ili propast hrvatskih kraljeva autorica upućuje na svojevrsna pretapanja, zamućivanja te stroge podjele, dokazujući na primjeru likova kako se u tome romanu Kumičić uvelike koristi iskustvima iz svojih romana sa suvremenom tematikom, također pronalazeći i karakteristike publicističko-znanstvenog stila u piščevu pristupu povijesnoj građi, dok će forma naslova romana imati sličnosti sa pučko-zabavnim modelom povijesnih romana.

Izvor

• Eugen Kumičić — život i djelo, zbornik radova, Udruga Jenio Sistolski, Brseč, 2002., pristupljeno 9. svibnja 2010.

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.

Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.