Odljepljenje stražnje staklovinske membrane

Datoteka:Crtez ablacije vitrealne membrane jpg.jpg

Shematski prikaz odljepljenja stražnje staklovinske membrane

Odljepljenje stražnje staklovinske membrane (ili kolaps stražnje vitrealne membrane) jest stanje u očnoj jabučici kod kojeg dolazi do odvajanja staklastog tijela oka od površine mrežnice. Staklovinskom ili vitrealnom membranom nazivamo površinu staklastog tijela.

Uzroci

Shematski prikaz ljudskog oka

Staklasto tijelo (lat. corpus vitreum) ispunjava očnu jabučicu a smješteno je iza leće. Pri rođenju, pričvršćeno je za mrežnicu. S vremenom, dolazi do promjena staklastog tijela koje uključuju njegovo smanjivanje i formiranje mjestimičnih džepova likvefakcije (pretvaranja u tekućinu), što je vrlo slično skupljanju nekog želatinoznog deserta i njegovu odvajanju od stijenke posude u kojoj se nalazi. U nekim stadijima ovakvih promjena, staklasto se tijelo može odljuštiti od mrežnice, što je najčešće nagla i iznenadna pojava.
Nekoliko provedenih studija dokazalo je široku incidenciju odljepljenja stražnje vitrealne membrane pa je takvo stanje nađeno u 20% autopsija i čak 57% pacijenata starije populacije (prosječne starosti 83,4 godine). U zdrave osobe, veliku ulogu u procijeni mogućnosti pojave odljepljenja stražnje vitrealne membrane, imaju godine starosti te prisutnost refrakcijskih grešaka oka. Tako je ovaj poremećaj rijedak u emetropa starosti do 40 godina a raste sa životnom dobi, do udijela od 83% zahvaćene populacije u devedesetim godinama života. U visoko kratkovidnih ljudi ( od -6.00 dpt ili više) povišen je rizik za razvoj opisanog poremećaja, neovisno o životnoj dobi.

Simptomi

Odljepljenje stražnje vitrealne membrane ima karakterističnu paletu simptoma, koja uključuje:

- viđenje bljeskova svijetla (fotopsija)
- dramatičan porast viđenja letećih mutnina staklastog tijela (mušice)
- prstenaste mutnine u temporalnom dijelu centralnog vidnog polja (tj. malo u stranu od središta vidnog polja)
- osjećaj težine u oku

Kako razvoj poremećaja napreduje, može doći i do odvajanja mrežnice zajedno sa staklastim tijelom. Budući da u mrežnici nema živčanih vlakana za provođenje osjeta boli, uslijed vlaka staklastog tijela na mrežnicu može doći do stimulacije mrežnice što izaziva viđenje bljeskova svijetla.

Klinička slika, pridružena stanja i prognoza

Područje u kojem vitrealna membrana sprijeda nešto čvršće adherira za mrežnicu, nazivamo vitrealnom bazom .Normalno u tom području ne dolazi od odvajanja membrane staklastog tijela od mrežnice , osim uslijed djelovanja snažne traume.(br) Međutim, vitrealna baza može imati i nepravilan stražnji rub u kojem se slučaju sile koje se javljaju pri odljepljenju vitrealne membrane, koncentriraju u malenom stražnjem odsječku vitrealne baze. Slično tome u nekih ljudi sa retinalnim lezijama kao što su korioretinalni ožiljci, može postojati abnormalno prianjanje između staklastog tijela i mrežnice.Uz dovoljno jaku trakciju, na tim se mjestima može otrgnuti i sama mrežnica. Kod veoma malenih razdora, glijalne stanice imaju otvoren pristup unutrašnjosti staklastog tijela, gdje proliferiraju i proizvedu tanku epiretinalnu membranu koja uzrokuje smetnje vida. U težim slučajevima, tekućina iz staklastog tijela može procuriti kroz razderotinu te razdvojiti mrežnicu uzrokujući na taj način mrežničnu ablaciju. Uzrokom mogu biti i traumatske ozljede bilo koje vrste, od tupih boksačkih udaraca a opisani su i ekstremni slučajevi traume oka prilikom jakog puhanja nosa .
Ako je ozljeđena mrežnična krvna žila, krvarenje u unutrašnjost staklastog tijela se često prezentira kao iznenadna bujica flotirajućih mutnina. Ozljede mrežničnih krvnih žila mogu biti u sklopu ozljeda same mrežnice ili u nekim slučajevima i bez pridruženih razdora na mrežnici.
Rizik od mrežnične ablacije veći je u razdoblju unutar 6 tjedana od odljepljena stražnje vitrealne membrane ali može se pojaviti i do 3 mjeseca nakon osnovnog poremećaja.
Pravovremen i temeljit pregled pacijenata sa smetnjama uzrokovanim flotirajućim mutninama staklastog tijela kombiniran sa promptnim liječenjem mogućih mrežničnih lezija predstavlja najefektivniji pristup u prevenciji određenih mrežničnih ablacija.
Rizik razdora i ablacije mrežnice u pacijenata sa odljepljenjem stražnje vitrealne membrane, nešto je viši u pacijenata sa miopskom degeneracijom mrežnice kao i onih sa pozitivnom obiteljskom ili osobnom anamnezom sličnih mrežničnih povreda.

Povezani članci

Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika!