Oculus (lat. oko) ili okulus je naziv za prozor kružnoga oblika[1], često manjih dimenzija. Obično se nalazi na vrhu kupole, premda se može nalaziti i na tamburu, ili na nekom od zidova.
Javlja se već u Rimu (Panteon), kontinuira u srednjem vijeku[2], a osobito čest je u arhitekturi renesanse (Bramanteov Tempietto) i baroka.
Srodan mu je oeil-de-buef.[3]
Zanimljivo je da glasoviti enciklopedijski Atlas arhitekture pojam oculus uopće ne spominje.[4]
Bilješke
Literatura
- Damjanov/Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Oculus, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 178
- Deanović 1960 – Deanović, Ana: Srednjovjekovna arhitektonska plastika u Stjepanovoj kapeli na Kaptolu, Iz starog i novog Zagreba, II, Zagreb, 1960., 67-84
- ELU 1964 - Oculus, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 584
- Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999.
- Müller/Vogel 2000 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 2, preveo Milan Pelc, Zagreb, 2000.