Oblat
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
Oblat (lat. oblatus, predan, prinesen) u srednjovjekovnom je kršćanstvu bilo dijete kojemu su roditelji odredili život s profesijom redovnika.[1] Oblati su zabranjeni Tridentskim koncilom.[2]
Od 8. stoljeća oblat je obično bila osoba koja živi u samostanu, ali nije položila redovničke zavjete (naročito u srednjem vijeku, kod benediktinaca i kod franjevaca) ili jednostavno prihvaća samostansku duhovnost, ali ne živi u samostanu (tzv. svjetovni oblat).[1]
Oblati su izjednačeni s članovima trećega reda, svjetovnjacima, od 1895. godine Crkvenim pravom.[1]