Obalni put duž južnovelške obale i severnskog estuarija
obalni put duž južnovelške obale i severnskog estuarija | |
Početak velškog obalnog puta kod Chepstowa | |
Dužina | 176 km |
---|---|
Lokacija | Wales |
Oznaka | dugoprugaški pješački put |
Čela staze | Kenfig, Chepstow |
Uporaba | planinarenje |
Planinarski detalji | |
Težina staze | lagana |
Sezona | cjelogodišnja |
Obalni put duž južnovelške obale i severnskog estuarija (engl. South Wales Coast and Severn Estuary Coastal Path[1]) pokriva regiju H većeg velškog obalnog puta,[2] 1400 km duge pješačke rute duž čitave velške obale otvorene 5. svibnja 2012.[3] Južnovelška i severnskoestuarijska pruga dugačka je 176 km, a ide od kenfinških dina blizu Port Talbota u južnom Walesu do Chepstowa.[4] S pet lokalnih vijeća uključenih u njegovo stvaranje i održavanje, ruta ide kroz baštinsku obalu, tri nacionalna prirodna rezervata i tri baštinska krajolika.
Lokalna vijeća[uredi]
Put prolazi kroz pet unitarnoupravnih područja, a svako je vijeće odgovorno za uspostavu i održavanje označenog puta.[5] Od zapada do istoka to su Bridgend County Borough Council, Vale of Glamorgan Council, Cardiff Council, Newport City Council i Monmouthshire County Council. Budući da je odsječak velške obalne crte bio najnoviji u dugoprugaškim putovima, put je službeno otvoren u isto vrijeme kad je 2012. otvoren velški obalni put. Planirani most preko rijeke Kenfiga tada još nije bio izgrađen, pa je izrađena obilaznica duga oko 8 km sve dok se most ne izgradi.[6] 18,5 km dug obalni put kroz Bridgend County Borough službeno je otvoren 17. listopada 2013.[7]
Ukupni broj ljudi koji rabe velški obalni put (od listopada 2011. do rujna 2012.) u Momouthshireu, Newportu, Cardiffu, Vale of Glamorganu i Bridgendu bio je preko 1,429.000 u usporedbi sa 102.721 koji rabe pembrokeshirski obalni put.[8]
Ruta[uredi]
Od neathporttalbotske granice na rijeci Kenfigu put prelazi kenfinške pijeske do Porthcawla i ide kroz glamorgansku baštinsku obalu koja je status baštinske obale stekla 1972. Zatim vodi k Barryju i Penarthu. Put zatim ide kroz Cardiffski zaljev, duž obalne crte do rijeke Uska pri čemu je potrebno zaći u unutrašnjost duž rijeke sve do mosta kod Newporta[9] i dalje u nacionalni prirodni rezervat Newportski rit (s više od 100.000 ptica), na obalama severnskog estuarija u kojem se mogu vidjeti plimna kolebanja od 15 metara, druga po visini u svijetu. Put završava u Chepstowu gdje se susreće sa 285 km dugim putom Offina jarka koji ide duž anglovelške granice i povezuje severnski estuarij s Irskim morem kod Prestatyna.[10]
Zaštićeni lokaliteti i krajolici[uredi]
Osim glamorganske baštinske obale put prolazi kroz tri nacionalna prirodna rezervata: Kenfig Pool & Dunes (Bridgend), (Merthyr Mawr Warren) Bridgend i Newportski rit (Newport). Također prolazi kroz tri baštinska krajolika: Merthyr Mawr i Kenfig Margam Burrows (koji se pruža od Neath Port Talbota kroz Bridgend do Vale of Glamorgana), Gwent Levels (Cardiff, Newport, Monmouthshire) i Lower Wye Valley (Monmouthshire).[11]
Više informacija[uredi]
Izvori[uredi]
- ↑ Wales Directory website; pristupljeno 10. listopada 2013.
- ↑ Wales Coast Path static maps Pristupljeno 17. listopada 2013.
- ↑ "All-Wales coast path nears completion". BBC News Wales. 17. listopad 2011.. http://www.bbc.co.uk/news/uk-wales-15283462 Pristupljeno 2. siječanj 2012.
- ↑ Countryside Council for Wales website; pristupljeno 10. listopada 2013.
- ↑ Wales Coast Path Media Pack 2012, str. 4, pristupljeno 17. listopada 2013.
- ↑ Wales Coast Path static maps Wales Coast Path Region H - South Wales Coast & Severn Estuary.pdf, pristupljeno 17. listopada 2013.
- ↑ Bridgend Bites news, 17. listopada 2013.
- ↑ The Economic Impact of Wales Coast Path Visitor Spending on Wales 2012, izvješće Velške gospodarske istraživačke jedinice Velške vlade, stranica 6; pristupljeno 20. listopada 2013.
- ↑ South Wales and Severn Estuary Coastal Path Map at wales-coastal-path.co.uk, accessed 17 October 2013
- ↑ Contours website; pristupljeno 10. listopada 2013.
- ↑ Wales Coast Path Media Pack 2012, str. 10, pristupljeno 17. listopada 2013.