Novogodišnji koncert Bečkih filharmoničara

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Musikverein Wien3.JPG
Zlatna dvorana Bečkoga glazbenog društva
Datoteka:Strauss, An der schönen blauen Donau.ogg
Johann Strauss mlađi:
valcer Na lijepom plavom Dunavu

Novogodišnji koncert Bečkih filharmoničara (njem. Das Neujahrskonzert der Wiener Philharmoniker) tradicionalni je koncert klasične glazbe koji se održava 1. siječnja svake godine u Zlatnoj dvorani Bečkoga glazbenog društva (njem. Wiener Musikverein). Bečki filharmoničari sviraju odabrana djela skladatelja iz obitelji Strauss: Johanna oca i sina, te Eduarda i Josefa Straussa. Povremeno se na programu nađu i djela drugih skladatelja, posebice skladbe brzog i vedrog karaktera: valceri, polke, mazurke, marševi i sl.

Novogodišnji koncert Bečkih filharmoničara je, pored godišnjeg festivala Pjesme Eurovizije, vjerojatno najpoznatiji prijenos distribucijske mreže Europske radiodifuzijske unije. Koncert direktno prenose mnoge televizijske postaje diljem svijeta: tako ga je 2016. pratilo 50 milijuna televizijskih gledatelja u 90 država svijeta.[1]

Koncert

Središnje mjesto u programu svakog Novogodišnjeg koncerta Bečkih filharmoničara zauzimaju djela obitelji Strauss, uz koja se svake godine postavlja i težište na nekoliko djela odabranog skladatelja, primjerice Josefa Lannera ili Josepha Hellmesbergera. Obično se izvodi dvanaestak djela, s pauzom oko polovice programa. U novije vrijeme, koncert počinje u 11:15 sati, a ukupno trajanje programa s pauzama je (2007.) oko dva i pol sata.

U drugom dijelu programa orkestru se u televizijskom prijenosu pridružuju parovi iz Baleta Bečke državne opere i Bečke narodne opere, koji plešu na različitim čuvenim mjestima u Austriji, primjerice u dvorcu Schönbrunn.

Službeni program uvijek prate danas već ritualizirana tri bisa: prvi je brza polka po izboru dirigenta, koji prije izvođenja publici u dvorani i gledateljima TV-prijenosa spomene skladatelja i naziv djela, a drugi je čuveni valcer Na lijepom plavom Dunavu Johanna Straussa mlađeg, čijih nekoliko uvodnih taktova publika redovito prekida pljeskom. Tada se dirigent obraća nazočnima u dvorani i gledateljima širom svijeta, najprije kakvom kratkom prigodnom porukom koja se može odnositi na aktualni trenutak (poput recimo proširenja Europske unije), da bi potom uglas s Filharmoničarima svima poželio sretnu Novu godinu (njem. Prosit Neujahr!). Želje za sretno novo ljeto pojedini dirigenti često upute i na drugim jezicima osim njemačkog. Nakon izvođenja valcera Na lijepom plavom Dunavu, Filharmoničari koncert završavaju izvedbom svima dobro znanog Radetzkyjeva marša, tijekom kojega se dirigent u pravom trenutku okreće i "dirigira" publici, koja pak ritmičnim pljeskanjem rado sudjeluje u izvedbi.

Odgovarajući pljesak kojim publika traži biseve nikada ne izostaje, ali je koncert 2005. godine pod palicom Lorina Maazela ipak okončan bez izvođenja Radetzkyjeva marša u znak poštovanja prema žrtvama cunamija u Indijskom oceanu od 26. prosinca 2004.

Zlatnu koncertnu dvoranu Bečkoga glazbenog društva (Musikvereina) prigodom Novogodišnjeg koncerta ukrašavaju raskošni cvjetni aranžmani koje bečki cvjećari sastavljaju od cvijeća koje od 1980. godine tradicionalno poklanja grad Sanremo. Ugledni engleski redatelj Brian Large jedan je od onih koji je godinama bio zadužen za televizijski prijenos Novogodišnjeg koncerta Bečkih filharmoničara (od 1989. do 1993., zatim od 1997. do 2009. i ponovno 2011. godine).[2][3]

Program Novogodišnjeg koncerta Bečkih filharmoničara se svake godine izvodi čak tri puta: 30. prosinca kao pretpremijera, rezervirana za pripadnike austrijske vojske, 31. prosinca navečer kao Koncert novogodišnje večeri i napokon 1. siječnja kao Novogodišnji koncert.

Dirigenti

<timeline>

ImageSize = width:230 height:1220 PlotArea = width:180 height:1100 left:50 bottom:110 Legend = columns:2 left:10 top:100 columnwidth:100

DateFormat = yyyy Period = from:1939 till:2025 TimeAxis = orientation:vertical ScaleMajor = unit:year increment:5 start:1940 ScaleMinor = unit:year increment:1 start:1939

  1. there is no automatic collision detection,
  2. so shift texts up or down manually to avoid overlap

Colors= 

 id:AUT  value:red		    legend:Austrija
 id:FRA  value:gray(0.4)	legend:Francuska
 id:IND  value:yellow		legend:Indija
 id:ITA  value:green		  legend:Italija
 id:ISR  value:pink      legend:Izrael
 id:JPN  value:gray(0.8)	legend:Japan
 id:LAT  value:orange		legend:Latvija
 id:GER  value:black     legend:Njemačka
 id:USA  value:blue		  legend:SAD
 id:VEN  value:gray(0.6) legend:Venezuela

Define $dx = 25 # shift text to right side of bar Define $dy = -4 # adjust height

PlotData= 

 bar:Dirigenti width:25 mark:(line,white) align:left fontsize:S
 from:1939  till:1940 shift:($dx,$dy)    color:AUT	   text:Clemens Krauss
 from:1941  till:1946 shift:($dx,$dy)    color:AUT    text:Clemens Krauss
 from:1946  till:1948 shift:($dx,$dy)    color:AUT    text:Josef Krips
 from:1948  till:1955 shift:($dx,$dy)    color:AUT    text:Clemens Krauss
 from:1955  till:1980 shift:($dx,$dy)    color:AUT    text:Willi Boskovsky
 from:1980  till:1987 shift:($dx,$dy)    color:USA    text:Lorin Maazel
 from:1987  till:1988 shift:($dx,$dy)    color:AUT	   text:Herbert von Karajan
 from:1988  till:1989 shift:($dx,$dy)    color:ITA	   text:Claudio Abbado
 from:1989  till:1990 shift:($dx,$dy)    color:AUT	   text:Carlos Kleiber
 from:1990  till:1991 shift:($dx,$dy)    color:IND	   text:Zubin Mehta
 from:1991  till:1992 shift:($dx,$dy)    color:ITA	   text:Claudio Abbado
 from:1992  till:1993 shift:($dx,$dy)    color:AUT	   text:Carlos Kleiber
 from:1993  till:1994 shift:($dx,$dy)    color:ITA	   text:Riccardo Muti
 from:1994  till:1995 shift:($dx,$dy)    color:USA	   text:Lorin Maazel
 from:1995  till:1996 shift:($dx,$dy)    color:IND	   text:Zubin Mehta
 from:1996  till:1997 shift:($dx,$dy)    color:USA	   text:Lorin Maazel
 from:1997  till:1998 shift:($dx,$dy)    color:ITA	   text:Riccardo Muti
 from:1998  till:1999 shift:($dx,$dy)    color:IND	   text:Zubin Mehta
 from:1999  till:2000 shift:($dx,$dy)    color:USA	   text:Lorin Maazel
 from:2000  till:2001 shift:($dx,$dy)    color:ITA	   text:Riccardo Muti
 from:2001  till:2002 shift:($dx,$dy)    color:AUT	   text:Nikolaus Harnoncourt
 from:2002  till:2003 shift:($dx,$dy)    color:JPN	   text:Seiji Ozawa
 from:2003  till:2004 shift:($dx,$dy)    color:AUT	   text:Nikolaus Harnoncourt
 from:2004  till:2005 shift:($dx,$dy)    color:ITA	   text:Riccardo Muti
 from:2005  till:2006 shift:($dx,$dy)    color:USA	   text:Lorin Maazel
 from:2006  till:2007 shift:($dx,$dy)    color:LAT	   text:Mariss Jansons
 from:2007  till:2008 shift:($dx,$dy)    color:IND	   text:Zubin Mehta
 from:2008  till:2009 shift:($dx,$dy)    color:FRA	   text:Georges Prêtre
 from:2009  till:2010 shift:($dx,$dy)    color:ISR	   text:Daniel Barenboim
 from:2010  till:2011 shift:($dx,$dy)    color:FRA	   text:Georges Prêtre
 from:2011  till:2012 shift:($dx,$dy)    color:AUT	   text:Franz Welser-Möst
 from:2012  till:2013 shift:($dx,$dy)    color:LAT	   text:Mariss Jansons
 from:2013  till:2014 shift:($dx,$dy)    color:AUT	   text:Franz Welser-Möst
 from:2014  till:2015 shift:($dx,$dy)    color:ISR	   text:Daniel Barenboim
 from:2015  till:2016 shift:($dx,$dy)    color:IND	   text:Zubin Mehta
 from:2016  till:2017 shift:($dx,$dy)    color:LAT	   text:Mariss Jansons
 from:2017  till:2018 shift:($dx,$dy)    color:VEN	   text:Gustavo Dudamel
 from:2018  till:2019 shift:($dx,$dy)    color:ITA	   text:Riccardo Muti
 from:2019  till:2020 shift:($dx,$dy)    color:GER	   text:Christian Thielemann
 from:2020  till:2021 shift:($dx,$dy)    color:LAT	   text:Andris Nelsons
 from:2021  till:2022 shift:($dx,$dy)    color:ITA	   text:Riccardo Muti
 from:2022  till:2023 shift:($dx,$dy)    color:ISR	   text:Daniel Barenboim
 from:2023  till:2024 shift:($dx,$dy)    color:AUT	   text:Franz Welser-Möst
 from:2024  till:2025 shift:($dx,$dy)    color:GER    text:Christian Thielemann
</timeline>
Clemens Krauss (1893. – 1954.) 1939., 1941. – 1945., 1948. – 1954.
Josef Krips (1902. – 1974.) 1946., 1947.
Willi Boskovsky (1909. – 1991.) 1955. – 1979.
Lorin Maazel (1930. – 2014.) 1980. – 1986., 1994., 1996., 1999., 2005.
Herbert von Karajan (1908. – 1989.) 1987.
Claudio Abbado (1933. – 2014.) 1988., 1991.
Carlos Kleiber (1930. – 2004.) 1989., 1992.
Zubin Mehta (1936. – ) 1990., 1995., 1998., 2007., 2015.
Riccardo Muti (1941. – ) 1993., 1997., 2000., 2004., 2018., 2021.
Nikolaus Harnoncourt (1929. – 2016.)   2001., 2003.
Seiji Ozawa (1935. - ) 2002.
Mariss Jansons (1943. – 2019.) 2006., 2012., 2016.
Georges Prêtre (1924. – 2017.) 2008., 2010.
Daniel Barenboim (1942. – ) 2009., 2014.
Franz Welser-Möst (1960. – ) 2011., 2013.
Christian Thielemann (1959. – ) 2019.[4]
Andris Nelsons (1978. – ) 2020.[5]

Povijest i mjesto u kulturi

Koncert je prvi put održan 31. prosinca 1939. godine pod dirigentskom palicom Clemensa Kraussa. Od 1. siječnja 1941. koncert počinje oko podneva prvoga dana nove godine. Želja je Bečkih filharmoničara da svojim vrhunskim glazbenim interpretacijama ljudima diljem svijeta pošalju pozdrav u duhu nade, prijateljstva i mira.[6] Glazbeni program je u isto vrijeme živahan i nostalgičan, a na početku nove godine vedre i razigrane skladbe bude optimizam i zadovoljstvo. Veliki broj Bečkih novogodišnjih koncerata u počecima je održavan u turobnom i teškom razdoblju za Austriju.

Televizijski prijenos iz Musikvereina, prvi put realiziran 1959. godine, ostvaruje austrijska televizija ORF u suradnji s njemačkom ZDF, odakle se dalje prenosi putem Eurovizije. Uživanje u prijenosu Novogodišnjeg koncerta Bečkih filharmoničara postalo je tradicionalni dio novogodišnjeg rituala mnogih obitelji.

Prenosile su ga PBS u Sjedinjenim Američkim Državama, BBC 2 u Ujedinjenom Kraljevstvu, NHK u Japanu, itd. Od 2006. godine, prenosi se i u nekoliko afričkih (Bocvana, Zambija, Zimbabve, Lesoto, Malavi, Mozambik, Namibija, Svazilend) i južnoameričkih zemalja (Bolivija, Ekvador). Taj je koncert vrlo popularan u Europi, ali i u mnogim zemljama svijeta. Koncert se, naravno, svake godine snima i objavljuje u zvučnom i video zapisu. Potražnja za kartama je tolika da se zainteresirani prijavljuju godinu dana unaprijed kako bi sudjelovali u lutriji u kojoj će sretni dobitnici biti u prilici kupiti ulaznice za koncert sljedećega siječnja.

Osim Bečkih filharmoničara, danas i veliki broj drugih orkestara priređuje svoje novogodišnje koncerte, a njihov je program često oblikovan po uzoru na bečki (npr. HNK u Rijeci[7]) ili zasnovan na lokalnoj glazbenoj baštini (npr. HNK u Varaždinu[8]).

Izvori

  1. ↑ Novi list.hr / Kultura – Svjetlana Hribar: »Bečki Novogodišnji koncert glazbeno savršen, produkcijski skromniji«, pristupljeno 1. siječnja 2016.
  2. ↑ IMDb: Brian Large, pristupljeno 1. siječnja 2016.
  3. ↑ IMG Artists – Brian Large Biography, pristupljeno 1. siječnja 2016.
  4. ↑ (nje.) Kleine Zeitung: Christian Thielemann wird das Neujahrskonzert 2019 dirigieren, pristupljeno 1. siječnja 2018.
  5. ↑
    • Nedostaje obavezni parametar: journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi journal
  6. ↑ www.wienerphilharmoniker.at – Das Neujahrskonzert, pristupljeno 11. kolovoza 2013.
  7. ↑ "Beč iz Rijeke gledan" - program Novogodišnjeg koncerta HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci 2014. (pristupljeno 8. siječnja 2015.)
  8. ↑ "Valceri, polke i druge špelancije" - Novogodišnji koncert Tamburaškog orkesta HRT-a u Varaždinu 2015. (objavljeno 2. siječnja 2015., pristupljeno 8. siječnja 2015.)

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Novogodišnji_koncert_Bečkih_filharmoničara&oldid=594379"