Non più andrai
Non più andrai | ||||
---|---|---|---|---|
(nećeš više letjeti) | ||||
Zvučni zapis arije | ||||
Skladatelj | Wolfgang Amadeus Mozart | |||
Libreto | Lorenzo da Ponte | |||
Premijera | 1. svibnja 1786., Beč | |||
Kataloška oznaka | KV 492 | |||
Forma | arija | |||
Tonalitet | C-dur | |||
Trajanje | oko 4 minute |
Non più andrai (tal. nećeš više letjeti) je arija Figara kojom završava prvi čin Mozartove opere Figarov pir, napisane po libretu Lorenza da Pontea na talijanskom jeziku. Iako je arija napisana za bas, često ju izvode baritoni. Arija je popularna još od nastanka i do danas je zadržala popularnost.
Kontekst i sadržaj
Francuski dramaturg Pierre Beaumarchais napisao je tri drame u kojima je Figaro glavni junak, Le Barbier de Séville ou la Précaution inutile (Seviljski brijač ili Uzaludna opreznost; 1773.), La Folle Journée, ou Le Mariage de Figaro (Figarova svadba ili Ludi dan; 1778.) i L'Autre Tartuffe, ou la Mère coupable (Drugi Tartuffe, ili Majka je kriva; 1792.), od kojih su prve dvije uspješno iskorištene kao libreta opera, Rossinijevog Seviljskog brijača i Mozartovog Figarovog pira. Treća drama također je korištena za libreta, ali sa slabim uspjehom.
Kralj Luj XVI. zabranio je javno izvođenje Beaumarchaisove komedije Figarov pir zbog satiričke oštrice usmjerene protiv poretka Francuske, pa je Beaumarchais radnju premjestio u Španjolsku. Da Ponte je u svom libretu izbacio političku konotaciju i stavio naglasak na ljubav.
Mladi paž Cherubino (deminutiv kerubina na talijanskom) zaljubljen je u sve žene, a naročito u groficu Rosinu, suprugu grofa Almavive. Na kraju prvog čina, Cherubino je skriven u naslonjaču, a Almaviva iza naslonjača, dok Don Basilio govori Susanni o Cherubinovoj zatravljenosti groficom. Grof pobjesni, otkriva skrivenog Cherubina i počinje mu prijetiti. Izvana se čuje slavlje seljaka koje je lukavi Figaro organizirao povodom Almavivine izjave da se odriče prava prve bračne noći prema Figarovoj zaručnici Susanni. Grof uviđa podvalu, ali je nemoćan, a Cherubina za kaznu šalje u svoju pukovniju u Sevilli.
Nastupa Figaro s arijom Non più andrai, farfallone amoroso (nećeš više letjeti, ljubavnički leptiru), u kojoj se ruga Cherubinu opisujući kako će mu se razlikovati život u vojsci:
talijanski tekst |
|
Non più andrai, farfallone amoroso, Non più avrai questi bei pennacchini, Tra guerrieri, poffar Bacco! Per montagne, per valloni, |
Nećeš više letjeti, ljubavički leptiru, Nećeš više nositi te lijepe perjanice, Među vojnike, Bože dragi! Preko gora, kroz doline, |
Uglazbljeni, gornji stihovi nisu jednosmjerni, već su isprepletani s ponavljanjima po zamršenoj shemi. |
Non più andrai, farfallone amoroso, Non più avrai questi bei pennacchini, Non più andrai, farfallone amoroso, Tra guerrieri, poffar Bacco! Ed invece del fandango, Non più avrai questi bei pennacchini, Non più andrai, farfallone amoroso, Cherubino alla vittoria: |
O glazbi
Arija je u izvorniku označena kao No 10 Aria, u 4/4 taktu s oznakom tempa allegro, a tuđom rukom dopisano je vivace. Sastoji se od 115 taktova. Stil arije je vojnički marš, u finalu istaknut trubom i rogom. Od 101. takta nastupa samo orkestar u stilu trijumfalnog marša (trenutak u operi prije spuštanja zavjese, kad svi sa scene izlaze u vojničkom ritmu).
Tonalitet: C-dur
Orkestracija: 2 flaute, 2 oboe, 2 fagota, 2 roga, 2 trube, timpani, gudači
Trajanje arije najčešće je 10-20 sekundi kraće od 4 minute.
Utjecaj
Od svog nastanka arija je postala popularna pa ju je i sâm Mozart reciklirao, a zatim su je obrađivali i drugi skladatelji:
- Mozart: 5. scena 2. čina opere Don Giovanni - za vrijeme raskošnog objeda Don Giovannija zabavlja orkestar (takozvana "glazba za stol", Tafelmusik) izvodeći glazbu tadašnjih popularnih opera, a među njima i "Non più andrai", iz 1787.
- Mozart: reciklirana kao prvi dio u Pet kontradansa, KV 609, iz 1791.
- Liszt: Fantazija na teme iz Mozartovog Figara i Don Giovannija, S697 (nedovršena, izdana postumno)
- Paganini: Sonata Militare za violinu i orkestar MS46, varijacije na četvrtoj žici na temu "Non più andrai", iz 1824.
Brojni basovi i baritoni imaju ariju na svom repertoaru. Skladba se redovito izvodi na solističkim i gala koncertima klasične glazbe. Arija se javlja na mnogobrojnim trajnim zapisima. Glazba je popularna i na filmu, gdje se uzgredno javlja kao glazbena numera, ili kao ilustracija scene. Na primjer, u filmu Igra školice ilustrira scenu s padom zrakoplova u Engleski kanal, a u crtanom filmu To Spring iz 1936. godine ilustrira užurbane aktivnosti gnoma.
Skladba je službeni spori marš ovih postrojba:
- Coldstream Guards (Velika Britanija)
- Governor General's Foot Guards (Kanada)
Vidi još
Izvori
- Arija na stranicama 146. - 160. u partituri opere "Figarov pir" na mrežnom izdanju Neue Mozart-Ausgabe, dme.mozarteum.at (njem.) (pristupljeno: 23. ožujka 2020.)
- Predgovor opere "Figarov pir" na mrežnom izdanju Neue Mozart-Ausgabe, dme.mozarteum.at (njem.) (pristupljeno: 23. ožujka 2020.)
- Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2014./2015., programski vodič za operu Figarov pir, www.lisinski.hr (pristupljeno: 24. ožujka 2020.)
- Ye Gods! : What Are Those Characters Talking About?, sadržaj opere Figarov pir, s objašnjenjem finala 1. čina, na stranici CS Music, www.csmusic.net (en.) (pristupljeno: 24. ožujka 2020.)
- Višnja Požgaj: "Scenski šarm", kritika novogodišnjeg koncerta u Lisinskom 30. prosinca 2015. na stranici "Klasika.hr", www.klasika.hr (objavljeno: 7. prosinca 2016., pristupljeno: 25. ožujka 2020.)
- Naslov knjige: Seviljski brijač ili Uzaludna opreznost (NSK)
- Naslov knjige: Figarova svadba ili Ludi dan (NSK)