Nisu mu se nadali

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Ilya Repin Unexpected visitors.jpg
Nisu mu se nadali
Ilja Jefimovič Rjepin, 1884.-1888.
ulje na platnu
160,5 × 167,5   cm
Tretjakovska galerija, Moskva

Nisu mu se nadali (ruski: Не ждали, Ne ždali, tj. „Neočekivani”) je ulje na platnu realističkog slikara Ilje Rjepina iz 1888. godine.

Slika prikazuje neočekivani povratak kući revolucionara (možda pripadnika Narodne Volje ili „narodnika”) koji je bio prognan u udaljenu regiju Carske Rusije. Povratnik ulazi u sobu gdje su članovi njegove obitelji vidno iznenađeni njegovim dolaskom. Slika se nalazi u Tretjakovskoj galeriji u Moskvi.[1]

Povijest slike

<templatestyles src="Multiple image/styles.css" wrapper=".tmulti"></templatestyles>

Prva verzija slike, 1883., 45,8 x 37,5 cm, Tretjakovska galerija

Prije ove slavne slike, Rjepin je 1883. godine napravio manju verziju s manje likova (također u Tretjakovskoj galeriji), gdje se umjesto prognanika pojavljuje mladi neočekivani student. Rjepin je počeo raditi na novim verzijama platna 1884. godine u svojoj seoskoj kući u Martiškinu (Lomonosov), mijenjajući izgled figura, njihov raspored i osvjetljenje. Iste godine izložio ga je na 12. putujućoj izložbi Peredvižnjika, skupine ruskih realističkih umjetnika koji su putovali po Rusiji kako bi organizirali umjetničke izložbe, prvo u Sankt Peterburgu, a potom i u drugim gradovima Rusije. Pavel Tretjakov kupio ga je 1885. godine za svoju galeriju. No, Repin je nastavio raditi na slici i nakon što ju je prodao, napravivši nekoliko promjena 1885., 1887. i 1888. godine; prije svega na licu čovjeka koji ulazi u sobu. U početku ga je planirao prikazati kao snažnog i odlučnog čovjeka, ali mu je na kraju dao nesiguran izraz, između herojstva i patnje.[2]

Odlike

Datoteka:The Soviet Union 1969 CPA 3779 stamp (Unexpected).jpg
Sovijetska poštanska marka s motivom slike iz 1969.

Prizor se odvija u prostoriji ispunjenoj svjetlošću, čiji su namještaj, klavir i slike na zidovima tipični za intelektualnu klasu tog vremena. U pozadini, sluškinja, odjevena u pregaču, otvara vrata koja vode u drugu sobu, na čijem se kraju vidi još jedan sluga. Muškarac je ušao u sobu i stoji u najsvjetlijem dijelu sobe, gdje se svjetlost s ulaza i staklena vrata s lijeve strane spajaju. Odjeven je u iznošeni seljački kaput, stare cipele, a u lijevoj ruci nosi šešir. Kosa mu je kratka, a lice odražava određenu vedrinu, obojenu skepticizmom čovjeka slomljenog životom.[1]

U prvom planu, Rjepin prikazuje povratnikovu majku srednjih godina, odjevenu u crninu s pokrivalom za glavu. Ugledavši sina, ustala je i odgurnula stolicu. Kompozicija se vrti oko povratnika i njegove majke, čija figura (pognuta i iznenađena) povezuje sina s interijerom i ostalim figurama. Fokalno središte slike zauzimaju njezina ruka i ruka njezine snahe koja sjedi za klavirom u pozadini, s izrazom suzdržane radosti. Dvoje djece, koja sjede za stolom s desne strane slike, unose život, sadržaj, toplinu i šarm u kompoziciju. Dječak s radošću prepoznaje svog oca, a djevojčica, s neobično savijenim nogama, gleda ga začuđeno.[3]

Slika je prepuna simbola i asocijacija. Temom je bliska biblijskim prizorima s temama krivnje i oprosta, kao što su Uskrsuće Lazarovo i Povratak razmetnoga sina. Na zidu stana se nalaze portreti demokratskih pisaca, Nikolaja Nekrasova i Tarasa Ševčenka, te slika Krist na Golgoti, simbol patnje i pokajanja, ali i revolucionarnih intelektualaca. Tu je i prikaz cara Aleksandra II. na odru, kojega su ubili upravo „narodnici”.[4]

Rjepinov suvremenik, umjetnik i likovni kritičar, Igor Grabar napisao je kako su slike Nisu ga očekivali i Ivan Grozni i njegov sin Ivan „vrhunac Rjepinove karijere u snazi izričaja i likovnosti”,[5] dok je sovjetski povjesničar umjetnosti Aleksej Fedorov-Davidov pohvalio slikara jer je „unaprijedio povijesno slikarstvo prikazujući lokalne i suvremene heroje”.[6]

Literatura i izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
  • А. А. Фёдоров-Давыдов, И. Е. Репин, Искусство, Moskva, 1989. ISBN 978-5-98724-030-4 (rus.)
  • Daniel Kiecol, Pintura rusa, Könemann-Éditions Place des Victoires, Pariz, 2020. ISBN 978-3-7419-2927-4 (špa.)
  • Grabar, Igor, Репин Vol. 1. Издательство Академии наук СССР, Moskva, 1948. (rus.)
  • Sterning, Grigorij i Kirilina, Jelena, Ilja Repin, Park Stone Press International New York, 2020. ISBN 978-1-64699-351-2 (eng.)
  1. ↑ 1,0 1,1 Не ждали 1884–1888, Tretjakovska galerija (rus.) Pristupljeno 22. lipnja 2026.
  2. ↑ Sterning i Kirillina, Ilja Repin, str. 169.
  3. ↑ Sterning i Kirillina, Ilja Repin, str. 170.
  4. ↑ Т. В. Юденкова, Репин неисчерпаем, Художник, 2010. Arhivirano iz izvornika 22. rujna 2015. (rus.) Pristupljeno 22. lipnja 2026.
  5. ↑ Grabar 1948., str. 285.
  6. ↑ А. A. Фёдоров-Давыдов, str. 68-70.