Nikodim Milaš (Šibenik, 16. travnja 1845. - Dubrovnik, 20. ožujka 1915.[1]), srpski pravoslavni vladika i političar, jedan od najuglednijih srpskih pravoslavnih vjerskih dostojanstvenika krajem 19. i početka 20. stoljeća. Bio je bogoslov i filozof, a majka mu je bila Talijanka koja je prije udaje prešla na pravoslavlje.
Životopis
Nakon završene Zadarske gimnazije, bogoslovno obrazovanje stekao je u Srijemskim Karlovcima, a zatim je završio Kijevsku duhovnu akademiju.[2] Od 1872. postao je redovni profesor Pravoslavne bogoslovije u Zadru, a 1890. imenovan je dalmatinskim episkopom. Tu je bio razvio vrlo živu vjersku i političku djelatnost. Koliko mu je bila omilila Dalmacija i dužnost koju je ondje obnašao, najbolje svjedoči činjenica da je nakon smrti srpskog mitropolita Inokentija 1905. odbio ponudu postati mitropolit Srbije. Umirovljen je godine 1912. Predvodio je konzervativnu pravoslavno-srpsku političku struju u Dalmaciji. Nije priznavao srpstvo izvan pravoslavne vjere. Bio je vrlo plodan vjerski publicist i pisac nekoliko knjiga. Sam je govorio kako mu je najdraža Pravoslavna Dalmacija, knjiga koju je objavio 1901. godine. Sabrana djela Nikodima Milaša u sedam svezaka objavila je Eparhija dalmatinska 2005. godine.[3]
Izvori
- Tolja, N: Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, Dubrovnik, 2011.
- ↑ www.sanu.ac.rs, "Никодим МИЛАШ"
- ↑ www.pravoslavlje.org.rs, "Сабрана дела Епископа далматинско-истарског Никодима (Милаша)"
- ↑ www.pravoslavlje.org.rs, "Број 928, Рубрика Свет књиге"