Niko Carević (Selca na Braču, 23. studenoga 1909. – Dubrovnik, 17. travnja 2003.), hrvatski liječnik ortoped.[1]
Životopis
Rođen u Selcima na Braču, od oca Bračanina i matere Dubrovkinje. U Dubrovniku završio gimnaziju. Studirao medicinu u Ljubljani, a dovršio u Grazu. [2]Specijalizirao je ortopediju u Zagrebu kod utemeljitelja hrvatske ortopedije Božidara Špišića i na njegov naputak u Bologni u najpoznatiju svjetsku ortopedsku ustanovu, institut Rizzoli, kod dr Puttija.[2] Dvije godine nakon završetka studija medicine 1935., dobio je mjesto asistenta zagrebačke Ortopedske klinike. Na dužnosti je ostao tijekom cijelog rata do 1945. godine. Sljedeće godine na dužnosti je ravnatelja u Biogradu u lječilištu za tuberkulozu kostiju. Nova stanica njegova rada je Rovinj, gdje je 1951. primarijus u najvećoj ortopedskoj bolnici u Hrvatskoj i Jugoslaviji,[2] pa Dubrovnik, u kojem je listopada 1952. osnovao Ortopedsko-traumatološki odjel koji je vodio do odlaska u mirovinu 1977. godine.[2] Područje njegova interesa bila je biomehanika, traumatologijoa koštanog sustava[1] i problematika malignih tumora kosti.[3] Autor je vlastite modifikacije liječenja otvorenih prijeloma potkoljenice.[1] Dr Niko Carević i dr Dušan Vlašić bili su prva dvojica ortopeda u Dalmaciji.[4] Nakon rata donirao je velike svote ( pretpostavlja se milijun eura) za renoviranje Svete Dominikanske Crkve u Dubrovniku, gdje još danas stoji njegov spomenik. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Selcima na Braču.[2]
Literatura
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Carević, Niko, Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Marinović, Ivo. Nekoć koštano-zglobna tuberkuloza i prva dva ortopeda u Dalmaciji, Medica Jadertina, vol.36 br.1-2 siječanj 2007., s.11
- ↑ Hrvatski leksikon, 1996., s. 181
- ↑ Marinović, Ivo. Nekoć koštano-zglobna tuberkuloza i prva dva ortopeda u Dalmaciji, Medica Jadertina, vol.36 br.1-2 siječanj 2007., s.5