Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Nikša Stančić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Nikša Stančić (Stari Grad, 16. ožujka 1938.),[1] suvremeni hrvatski povjesničar.

Životopis

Nikša Stančić rodio se u Starom Gradu, na Hvaru, 1938.. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Splitu. Povijest je diplomirao 1964. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao 1979. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Izabran u zvanje redovitog profesora 1991. godine. Od 1971. godine zaposlen je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za povijest.[1] Predstojnik Katedre za hrvatsku povijest.

Znanstveno djelovanje

Istražuje hrvatsku povijest novog vijeka u europskom kontekstu, napose problematiku modernizacije, nacije i nacionalizma, hrvatskog narodnog preporoda na sjeveru Hrvatske i jugu Hrvatske, točnije habsburškoj carskoj pokrajini Dalmaciji. Član suradnik HAZU - Razred za društvene znanosti je od 2000.2004. godine a redoviti je član od 2004. godine.[1]

Priredio je knjige: Josip Ante Soldo. Grimanijev zakon: zakon za dalmatinske krajine iz 1755./56. godine, (Zagreb, 2005.), Hrvatski državni sabor 1848., (suprir. Iskra Iveljić, Josip Kolanović; uredio Josip Kolanović, Zagreb, 2001.), Mihovil Pavlinović u politici i književnosti, (Zagreb, 1990.) i dr.

Nepotpun popis djela

  • Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji: (Mihovil Pavlinović i njegov krug do 1869), Zagreb, 1980.
  • Gajeva "Još Horvatska ni propala" iz 1832-33: ideologija Ljudevita Gaja u pripramnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, Zagreb, 1989.
  • Hrvatska sudbina Ljudevita Gaja: okrugli stol, Krapina, 4. lipnja 1998, Krapina, 1999.
  • Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeću, Zagreb, 2002.
  • Godina 1848. u Hrvatskoj: središnje državne institucije u transformaciji, Zagreb, 2010.
  • Povijest hrvatskoga grba: hrvatski grb u mijenama hrvatske povijesti od 14. do početka 21. stoljeća, (suautor Dubravka Peić Čaldarović), Zagreb, 2011.

Zanimljivost

  • Rodno ime mu je Nikola Stančić, ali je sve svoje radove tiskao pod imenom Nikša Stančić, pod tim je imenom jedino poznat u javnosti, te se tako vodi i kao član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 HAZU: akademik Nikša Stančić, preuzeto 25. ožujka 2012.