Neviusia alabamensis
Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
| Neviusia alabamensis | |
|---|---|
| N. alabamensis, ilustracija N. alabamensis, ilustracija | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potporodica: | Amygdaloideae |
| Tribus: | Kerrieae |
| Rod: | Neviusia |
| Vrsta: | N. alabamensis |
| Dvojno ime | |
| Neviusia alabamensis A.Gray | |
_BHL23630426.jpg){kind=link}
Neviusia alabamensis, biljna vrsta iz porodice ružovki. Izvorno područje rasprostranjenosti ove vrste je jugoistočni dio SAD-a. To je grm koji raste prvenstveno u umjerenom biomu.[1]
Opis
Neviusia alabamensis je prava reliktna ružovka jugoistočnih SAD-a — rijedak, sjenoljubiv. Otkrivena je još 1857. godine na vapnenačkim liticama uz rijeku Black Warrior u Alabami, a opisao ga je veliki američki botaničar Asa Gray. Rod je nazvao po svećeniku i botaničaru Reubenu Dentonu Neviusu, koji ga je prvi sakupio.[2]
To je listopadni grm visok oko 1–2,5 metra, širok gotovo koliko i visok, s elegantno povijenim granama, često stvara kolonije iz podzemnih izdanaka. Kora mu je crvenkastosmeđa i s godinama se lagano ljušti. Mladi izbojci imaju pomalo cik-cak izgled. Listovi su: ovalni do gotovo srcoliki, dvostruko nazubljeni, srednje zeleni, mekano dlakavi, u jesen mogu požutjeti.[2]
Ali ono po čemu je biljka posebna jesu cvjetovi. Cvijet gotovo nema pravih latica. Umjesto toga pojavljuju se guste kuglice dugih bijelih prašnika, nalik pahuljastim četkicama ili komadićima snijega, skupljene u male cvatove od 3 do 8 cvjetova. Zato je dobila ime Alabama snow-wreath — “alabamski snježni vijenac”.[2]
Biljka je danas vrlo rijetka i raste u raspršenim populacijama: Alabama, Arkansas, Georgia, Tennessee, Missouri, Ozark područje.[2]
Mnogi botaničari smatraju da su današnje populacije uglavnom klonovi koji se šire vegetativno, dok stvaranje sjemena gotovo i ne sudjeluje u opstanku vrste. To joj daje pomalo tužan evolucijski karakter: kao da vrsta još uvijek živi, ali se polako povlači iz svijeta, opstajući više upornošću starih korijenova nego stvaranjem novih generacija. Posebno je fascinantno da rod danas ima jednu reliktnu vrstu na jugoistoku SAD-a, drugu izoliranu vrstu u Kaliforniji (Neviusia cliftonii), i jednu fosilnu eocensku vrstu (Neviusia dunthornei). To je gotovo školski primjer nekad mnogo šire drevne linije koja se raspala na nekoliko udaljenih “otoka preživjelih”.
Galerija
-
N. alabamensis
-
N. alabamensis
-
N. alabamensis
-
N. alabamensis
-
N. alabamensis
-
N. alabamensis
.jpg){kind=link}
