Neretvanski brujet je jelo koje se izvorno pripravlja u Neretvanskoj dolini. Glavni je sastojak jegulja, kojima rijeka Neretva obiluje.[1]
Opis
U današnje suvremeno doba, neretvanski brujet je dio kulturnog identiteta i živog sjećanje na nekadašnji, izrazito težak život neretvanskog čovjeka, svjedok je društvenog i gospodarskog života doline Neretve, te gastro specijalitet prepoznatljiv u okvirima europskih kuharskih stručnjaka i gastronoma. Nastanak ovog umijeća datirano je na početak 15. stoljeća. Zemljopisno su mjesta izrade locirana na područje grada odnosno općina Ploča, Opuzena i Metkovića.[2]
Umijeće pripreme neretvanskog brujeta od jegulja pripada modelu mediteranske prehrane, a jegulja i neretvanski brujet neraskidivo su vezani uz stoljetni način života i privređivanja puka doline Neretve i dio su njihovoga identiteta. Prehrana doline Neretve vjerojatno se najbolje ogleda u receptima za tipična jela u kojima se zrcale osobitosti krajolika te znanja i vještine uzgoja, lova ili ribolova, pripremanja i konzumiranja hrane. Ako se prihvati koncept da je prehrana „krajolik na tanjuru“, ovo jelo svjedoči o povezanosti stanovnika s osobitim riječnim krajolikom i znanjima vezanima uz, ponajprije ribolov te posljedično i jelovnike toga kraja. Jedinstvena delta rijeke stanište je jegulja koje Neretvani od prošlosti love iz trupa i lađa, vršama, mrežama, potegačama, parangalima, odmetima i snopićima granja, u koje jegulje zavuku svoje zmijasto tijelo i zapletu se u pruće. Te stare ribolovne tehnike za lov, ali i recepture za pripremu jegulje, usklađene su sa sredozemnom tradicijom. Neretvanski brujet pripada sredozemnoj obitelji sličnih jela koje prema izvorima isprva povezujemo sa siromašnom kuhinjom, koja se temeljila na lokalno dostupnim namirnicama.<ref name=minkkult-dvanova>
Tradicija pripremanja ovog gastro specijaliteta prenosi se s generacije na generaciju, a zbog smanjenih količina jegulja u Neretvi, danas se priprema samo u posebnim, svečanim prilikama pa je utoliko značajan za društveni život i okupljanje zajednice. U današnje suvremeno doba, neretvanski brujet je dio kulturnog identiteta i živog sjećanja na nekadašnji, izrazito težak život neretvanskog čovjeka, svjedok je društvenog i gospodarskog života doline Neretve, te gastro specijalitet prepoznatljiv u okvirima europskih kuharskih stručnjaka i gastronoma.<ref name=minkkult-dvanova>
Zaštita
Umijeće priprave ovog jela je kao nematerijalno kulturno dobro upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 25. srpnja 2022. godine.[1]
Pod oznakom Z-7583 zaveden je kao nepokretno kulturno dobro nematerijalno kulturno dobro , pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano pod "znanje i vještine".[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Dva nova nematerijalna kulturna dobra upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske . Ministarstvo kulture i medija RH. 25. srpnja 2022. Pristupljeno 12. lipnja 2025.
- ↑ 2,0 2,1 Neretvanski brujet. Registar kulturnih dobara RH. Pristupljeno 12. lipnja 2025.
Iz uvjeta korištenja: " Sadržaji s ovih stranica (Ministarstva kulture) mogu se prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora (osim u slučaju kada je izričito navedeno da je sadržaj prenesen iz drugog izvora). Dakle, ponovna upotreba je dopuštena uz uvjet da bude naveden izvor podataka. Međutim, korisnicima se savjetuje da provjere obavijesti o autorskim pravima pojedinih dokumenata i internetskih stranica koje se održavaju u okviru internetskog mjesta gov.hr. Dopušteno je stavljati poveznicu internet stranice Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske na druge stranice."