Nediljko Farčić

Nediljko (Nedo) Farčić^[1] (Vela Luka, 12. listopada 1941.)^[2], hrvatski atletičar, trkač dugoprugaš.

Sudionik Olimpijskih igara OI 1968. u Ciudad Mexicu, u utrci 10.000 metara i u maratonu. Na 10.000 metara bio je 9., a maraton nije dovršio.^[2]

Na europskom prvenstvu 1969. u Ateni bio je 17. u maratonu. Na europskom prvenstvu 1971. u Helsinkiju nije istrčao maraton do kraja, niti utrku do 10.000 metara.^[3]

Pobjednik Košičkog mirovnog maratona 1967. godine.

Dio je velike skupine Hrvata odnosno športaša iz Hrvatske koji su športsku karijeru poslije drugog svjetskog rata nastavili u Srbiji, u Beogradu. Po sovjetskom uzoru, atletičari su u vojnom ili milicijskom klubu iz glavnog grada imali neusporedivo bolje uvjete. Tako je u Partizanu bilo takvih uvjeta i brojni su športaši iz Hrvatske završili u Beogradu. Tako se našao u društvu Ivana Gubijana, Zvonka Sabolovića, Petra Šegedina, Drage Štritofa, Andrije Ottenheimera, Borisa Brnada, Franje Mihalića, Zdravka Ceraja, Kreše Račića, Ivice Karasija (svi u Partizanu) te Diane Sakač Ištvanović, Dane Korice i Dunje Jutronić (Crvena zvezda).^[4]

Izvori

↑ Muzej športa Split, Kuća slave splitskog športa
↑ ^2,0 ^2,1 Sports-reference.com
↑ Statistics Handbook Zürich 2014. - Statistike europskih prvenstava, str.
↑ Pero Zlatar: Franjo Mihalić: U Beogradu me ne cijene, a u Zagreb me nitko ne zove, Jutarnji list, 10. siječnja 2010.

Nedovršeni članak Nediljko Farčić koji govori o atletičaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

[1] Muzej športa Split, Kuća slave splitskog športa

[s-f-2] 2,0 ^2,1 Sports-reference.com

[3] Statistics Handbook Zürich 2014. - Statistike europskih prvenstava, str.

[4] Pero Zlatar: Franjo Mihalić: U Beogradu me ne cijene, a u Zagreb me nitko ne zove, Jutarnji list, 10. siječnja 2010.

[1]

[2]

[3]

[4]