Nebojša Borozan (Split, 1922. — Ruduša kod Sinja, 24. kolovoza 1941.), hrvatski pripadnik pokreta otpora u Drugome svjetskom ratu[1]
Životopis
Rodio se je u Splitu. Fizički snažan, radio je kao betunjerski manoval. Živio je u očuhovoj kući u Velom Varošu, skupa s braćom Feđom i Braslavom, sestrom Sekom, polubratom Ivicom Jelaskom i materom Zorom.[1]
Pripadnik Prvoga splitskog partizanskog odreda. Preživio je okršaj kod Košuta 14. kolovoza 1942., ali je zarobljen. Sproveden je sa suborcima[1] u improvizirani zatvor u Sinju podno litica Kamička. Sa suborcima je punih 12 dana i noći boravio ondje, gdje su bili vezani lancima, ispitivani i tučeni od ustaša, batinaša, zlostavljani, tučeni motkama, drvenim i željeznim štapovima, pendrecima, čizmama i šakama.[2] Za potrebe suđenja u Sinj je došao specijalni sud iz Mostara. Nakon kratkog suđenja proglašen je sa skupinom suboraca krivim i osuđen na smrt. Mati se je onesvijestila dok mu je nazočila suđenju u Sinju. Pod injekcijama su ju doveli u Split i danima se nije budila. Strijeljan je 26. kolovoza 1941. godine na predjelu Ruduši pored Sinja.[1] [1]
U Splitu se je po Nebojši Borozanu i bratu Feđi bila zvala jedna ulica, braće Borozan.[3] Ime mu je uklesano u Spomeniku u Ruduši kod Sinja.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 (): Panoptikum - splitski heroji Ratna kronika Splita 1941.-1945. Pristupljeno 1. srpnja 2020.
- ↑ D.D.: Pročitajte ratnu kroniku: Kako je nastao Prvi splitski partizanski odred i zašto je stradao Dalmatinski portal. 26. kolovoza 2016. Pristupljeno 28. lipnja 2020.
- ↑ Josip Lasić: Onomastički opis splitske hodonimije Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb, 2017. str. 125.