Mozambički nacionalni otpor

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Zastava

Mozambički nacionalni otpor (RENAMO; port.: Resistência Nacional Moçambicana) je vojna organizacija i politički pokret u Mozambiku. Stožer RENAMA je u Maputu. Osnovan je 1975. godin pod pokroviteljstvom rodezijske obavještajne službe i tajne policije Central Intelligence Organisation (CIO). RENAMO je bio dio antikomunističkog odgovora na vladajuću stranku u zemlji FRELIMO.

Zbog rodezijske potpore, kritičari su pokret često nazivali "vojskom koja zastupa" Rodeziju a poslije "vojska koja zastupa" južnoafričku aparthejdsku vladu.[1] Razmatralo se da je RENAMO formiran radi jedne jedine svrhe, boriti se protiv mozambičke potpore rodezijskim ustanicima.[2]

Prvi ga je vodio André Matsangaissa, bivši visoki časnik FRELIMOVA vojnog krila. Pokret RENAMO ima korijene u mješavini anti-FRELIMOVSKIH disidentskih skupina izniklih odmah prije i neposredno poslije osamostaljenja Mozambika, kao i južnoafrički i rodezijski pokušaji poticanja tih natjecanja za vlast.[3][4] Očito je da su RENAMOVE obrglili, ojačali i osigurali mozambički politički izgnanici koji su se otpočetka suprotstavljali FRELIMU iz principa, i brojni drugi unovačeni silom.[5] Kad je izbio građanski rat u Mozambiku 1977., komunističke snage predstavljala stranka FRELIMO, a antikomunističke, točnije konzervativce, RENAMO. 4. listopada 1992., FRELIMO i RENAMO potpisali su Rimski opći mirovni sporazum, čime je završen taj građanski rat.

Danas je RENAMO parlamentarna stranka sa 89 zastupnika u Skupštini Republike Mozambika.

Travnja 2013. izbio je ustanak RENAMA i trajao do rujna 2014., a nastavio se ožujka 2015. i traje do danas.[6] Ustanak RENAMA je gerilska kampanja.[7]

Izvori

  1. ↑ "Renamo, Malawi and the struggle to succeed Banda: Assessing theories of Malawian intervention in the Mozambican Civil War". http://www.arts.monash.edu.au.+11. studenoga 2009.. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2012.. http://www.arts.monash.edu.au/publications/eras/edition-11/articles/drobinson.pdf Pristupljeno 8. ožujka 2016. 
  2. ↑ "Key Actors in the War and Peace Process". Conciliation Resources. siječnja 1998.. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2016.. http://www.c-r.org/downloads/Accord%20Mozambique_Key%20actors.pdf Pristupljeno 8. ožujka 2016. 
  3. ↑ "Binding Memories: Chronology" (engl.). http://www.gutenberg-e.org/geh01/geh16.html Pristupljeno 28. prosinca 2014. 
  4. ↑ Emerson, Stephen A. (19. veljače 2014.) (engl.). The Battle for Mozambique: The Frelimo_Renamo Struggle, 1977_1992. Helion and Company. str. 74-110. ISBN 978-1-909384-92-7. https://books.google.com/books?id=AKlZBAAAQBAJ&pg=PA48 
  5. ↑ Watch, Human Rights (1992.). Conspicuous destruction: war, famine and the reform process in Mozambique. New York u.a.: Human Rights Watch. str. 86–88. ISBN 978-1-56432-079-7. https://books.google.com/books?id=1PkGpxJaAIIC&pg=PA174&dq=Teodato+Hunguana&hl=en&ei=PnOSTZuHK4S4sQP_8vm-BQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=5&ved=0CDoQ6AEwBA#v=onepage&q=Teodato%20Hunguana&f=false 
  6. ↑ "BBC News - Mozambique rivals Dhlakama and Guebuza sign peace deal" (engl.). BBC News. http://www.bbc.com/news/world-africa-29075345 Pristupljeno 22. listopada 2014. 
  7. ↑ NSNBC. "With Renamo, both being represented in parliament and having relaunched its armed insurgency, the party is both increasing its political and military campaigns, in what analysts describe as an attempt to cast the country into a new civil war up the October 2014 parliamentary and presidential elections." "Mozambique: Renamo starts killing in Inhambane after reopening Base" (engl.). nsnbc international. http://nsnbc.me/2014/01/09/mozambique-renamo-starts-killing-inhambane-reopening-base/ 

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Mozambički_nacionalni_otpor&oldid=363080"