Monokarpija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Monokarpija se odnosi na reproduktivnu strategiju kod biljaka u kojoj biljka cvjeta i postavlja sjeme samo jednom u svom životu, a zatim umire. Izraz potječe iz grčkog (mono, "jedan" + karpos, "plod" ili "zrno"), a prvi ga je upotrijebio Alphonse de Candolle. Drugi termini s istim značenjem su hapaksantna i semelparna. Antonim za mnoka biljku je polikarpna, biljka koja cvjeta i stvara sjeme mnogo puta tijekom svog životnog vijeka; antonim za semelparnu biljku je iteroparna. Biljke koje cvjetaju masovno (grupno) prije nego što uginu poznate su kao plietizijalne biljke. Izraz hapaksant najčešće se koristi u kombinaciji s opisom nekih taksona iz porodice Arecaceae (palmi) i nekih vrsta bambusa, ali se rijetko koristi u drugim slučajevima; njegov antonim je pleonant. Ovo je prvi upotrijebio Alexander Braun.

Monokarpične biljke nisu nužno jednogodišnje, jer neke monokarpične biljke mogu živjeti nekoliko godina prije nego što procvjetaju. Kod nekih monokarpičnih biljaka cvjetanje signalizira starenje, dok kod drugih stvaranje plodova i sjemenki uzrokuje promjene unutar biljaka koje dovode do smrti. Ove promjene izazivaju kemikalije koje djeluju kao hormoni, preusmjeravajući resurse biljaka od korijena i lišća do proizvodnje plodova i/ili sjemenki.[1]

Porodice jednosupnica biljaka koje uključuju monokarpične vrste uključuju Agavaceae poput Agave americana i drugih agava te neke juke, Araceae, Arecaceae, Bromeliaceae, neke iz roda Puya i Tillandsia utriculata, Musaceae poput stabala banana (Musa) i Poaceae poput bambusa, kojima može trebati 8 do 20 godina ili u slučaju nekih vrsta Phyllostachys čak i više od 100 godina da procvjetaju, a zatim uginu.[2][3] Porodice dvosupnica koje uključuju monokarpične vrste uključuju Acanthaceae, Apocynaceae, Asteraceae i Fabaceae. Havajski srebrni mačevi i njihovi srodnici iz roda Wilkesia, koji su asteracee, mogu procvjetati tek nakon 10-50 godina. Opisano je malo dvosupnih grmova s višestrukim grananjem i vrstama sekundarnog rasta. Među njima su vrste Strobilanthes, Cerberiopsis candelabrum, Tachigali versicolor i druge vrste iz roda Tachigali.[4]

Neke monokarpične biljke mogu se održati na životu ako se cvjetovi uklone čim završe s cvjetanjem prije početka stvaranja sjemena ili ako se cvjetni pupoljci uklone prije nego što počnu cvjetati.[5]

Povezani članci

Izvori

  1. Y.Y. Leshem, A.H. Halevy i C. Frenkel. https://books.google.com/books?id=obqGAAAAQBAJ&pg=PA120.
  2. • Nepoznat parametar: authorlink2
    • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: first1
    • Nepoznat parametar: issue
    • Nepoznat parametar: last1
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url-status nije dopušten u klasi journal
    • Parametar pmid nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar archive-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar archive-url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi journal
  3. • Nepoznat parametar: authorlink
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  4. • Nepoznat parametar: jstor
    • Nepoznat parametar: bibcode
    • Nepoznat parametar: issue
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar location nije dopušten u klasi journal
  5. Hans Mohr i Peter Schopfer. https://books.google.com/books?id=wmj7CAAAQBAJ&pg=PA43.