Monanthocitrus
| Monanthocitrus | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Aurantioideae |
| Rod: | Monanthocitrus Tanaka |
Monanthocitrus je rod drveća i grmova iz porodice rutovki (Rutaceae). Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je Borneo i Nova Gvineja.[1]
Etimologija
Ime Monanthocitrus sasvim odgovara Tanakinoj izvornoj dijagnozi, koja počinje podatkom da su cvjetovi pojedinačni i pazušni: grč. monos „jedan” + anthos „cvijet” i Citrus, dakle približno „jednocvjetni citrus”. Tanaka nije naveo etimološko objašnjenje.[2]
Morfologija
Monanthocitrus Tanaka je mali rod rutovki iz potporodice Aurantioideae, prirodno rasprostranjen na Novoj Gvineji i Borneu. Tanaka ga je opisao 1928. u Journal of the Arnold Arboretum 9: 138, izdvojivši kao tipsku vrstu Monanthocitrus cornuta, prvotno opisanu kao Citrus cornuta Lauterb. Kew danas prihvaća četiri vrste roda.
Rod obuhvaća grmove ili manja stabla s jednostavnim, naizmjeničnim listovima i kratkim peteljkama. Grančice su karakteristično naoružane s dva približno jednaka, ravna pazušna trna, što je jedan od najboljih znakova za razlikovanje od vrlo sličnog roda Wenzelia. Cvjetovi su pazušni i uglavnom pojedinačni, dvospolni i vrlo mali; kod Monanthocitrus latice su kraće od približno 1 cm, dok su kod Wenzelia obično duže od 2 cm.[2]
Plod je mesnat i po građi podsjeća na maleni citrus, a unutrašnjost sadrži sluzavu pulpu. Sjeme je osobito karakteristično jer mu je sjemena lupina pjegava, za razliku od nepjegavih sjemenki roda Wenzelia. Tanaka je Monanthocitrus ubrajao među rodove kod kojih se razvijaju mjehurići pulpe, premda se pokazalo da oni nisu jednako razvijeni kod svih vrsta. Primjerice, novija opažanja M. paludosa iz Papue Nove Gvineje navode plod vrlo sličan naranči, ali bez pravih sokom ispunjenih mjehurića karakterističnih za Citrus.[2]
Rod je morfološki toliko blizak Wenzelia da se njihovo razgraničenje dugo smatralo problematičnim. Stone je još 1985. napisao da je Monanthocitrus „vrlo nepotpuno poznat”, a Stone i Jones kasnije su kao korisne znakove naglasili upravo uparene gotovo jednake trnove i sitne cvjetove. Molekularna analiza Bayera i suradnika iz 2009. dodatno je pokazala blisku vezu: M. cornuta nalazi se u dobro podržanoj skupini s Wenzelia dolichophylla i Merope angulata.[2]
Vrste
- Monanthocitrus bispinosa B.C.Stone
- Monanthocitrus cornuta (Lauterb.) Tanaka
- Monanthocitrus oblanceolata B.C.Stone & D.T.Jones
- Monanthocitrus paludosa (Lauterb.) B.C.Stone