Mitrofan Ban

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Митрополит Митрофан (Бан).JPG

Mitrofan Ban, na crnogorskoj ćirilici Митрофан Бан, Boka kotorska, 1841.Cetinje, 1920.) od 1884. do 1918. mitropolit i poglavar Crnogorske pravoslavne Crkve.

Mitrofan Ban je osnovnu školu pohađao u Kotoru.

Episkop Stefan Knežević ga je zaredio u čin đakona 27. lipnja 1865. godine, a u čin prezvitera 2. listopada 1866., potom odlazi u Kneževinu Crnu Goru.

Od 1869. je Mitrofan Ban upravitelj manastira Morača. Aktivno je sudjelovao u crnogorskoj borbi protiv Turaka i oslobađanju Kolašina.

Za mitropolita crnogorskog je 1884. postavljen odlukom kneza Nikole I., rukopoložen je ("hirotonisan") 18. travnja 1885. u Petrogradu. Nakon hirotonije, ruski car Aleksandar III. primio je u posjet Mitrofana i kazao mu:

  • "“Meni je također drago što ste Vi rukopoloženi za episkopa u Rusiji. To pokazuje duhovnu vezu imeđu Ruske i Crnogorske Crkve”."

Od 1905. je poslanik u Crnogorskoj narodnoj skupštini.

1910. je u pismenoj zahvalnici kralju Nikoli, napisao (orig.):

  • "“Vaše Kraljevsko Visočanstvo, Premilostivi Gospodaru,

Četrdeset godina već je prošlo, od kako mi je velika sreća u udio pala da stupim na službu Crnogorske Crkve – na službu Vaše, Gospodaru, junačke države”."

Tijekom austrougarske okupacije Crne Gore (1916.1918.) surađivao sa okupacijskim vlastima i osudio, zbog oštrih represalija spram civilnoga pučanstva, akcije crnogorskih komita koje je predvodio general Radomir Vešović.

Bio je suglasan sa odlukama Podgoričke skupštine 1918. o aneksiji Crne Gore Srbiji. Sazvao je koncem 1918. Sveti Sinod Crnogorske pravoslavne Crkve i objavio ujedinjenje Crnogorske pravoslavne Crkve sa Srpskom pravoslavnom Crkvom.

Odlikovan je Zlatnom medaljom Obilić, Redom Svetog Save, Danielovim redom, Ruskim Ordenom Svete Ane i Svetog Aleksandra Nevskog te Bugarskim Ordenom Svetog Aleksandra.[1]

Dotad nepoznate memoare Životopis ili uspomene iz života Mitropolita Mitrofana Bana 1990. za tiskanje je priredio dr. Vuk Minić.

Vanjske veze

  1. Acović, Dragomir (2012). Slava i čast: Odlikovanja među Srbima, Srbi među odlikovanjima. Belgrade: Službeni Glasnik. str. 348