Mitch Mitchell

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

John "Mitch" Mitchell (Ealing, Middlesex, Velika Britanija, 9. srpnja 1947. - Portland, Oregon, SAD, 12. studenog 2008.), britanski je glazbenik najpoznatiji po svom djelovanju u sastavu The Jimi Hendrix Experience.

Mitchell je 1969. godine nastupio zajedno s Hendrixom na legendarnom Woodstock Music & Art Fairu, a iste godine zajedno s Billyjem Coxom, Juma Sultanom, Jerryem Velezom osnivaju sastav pod nazivom Gypsy Sun & Rainbows featuring Jimi Hendrix[1]. Mitchell je također svirao bubnjeve na brojnim Hendrixovim uspješnicama, a neke od njih su "Fire", "Manic Depression", "Third stone from the Sun" i druge.

Jedan je od najzaslužnijih za razvoj "fusion" bubnjarskog stila, koji koristi elemente rocka i jazza. Glazbeni uzori bili su mu američki jazz bubnjari Elvin Jones i Max Roach.

Životopis

John Mitchell rodio se 9. srpnja 1947. godine u Ealingu, zapadnom predgrađu Londona. Prije nego je počeo nastupati s Experiencima, Mitchell je stekao značajno glazbeno iskustvo svirajući kao session glazbenik. Dok je bio tinejdžer nastupao je u dječjem programu Jennings and Derbyshire u drugom planu kao glumac[2]. Svirao je sa sastavima kao što su Frankie Reid and the Casuals, Johnny Harris and the Shades, The Pretty Things, Bill Knight & The Sceptres, The Riot Squad, Georgie Fame and the Blue Flames te kao session bubnjar sastava The Who dok ga nije zamijenio Doug Sandom[3] (sastav se kasnije konačno odlučio za Keitha Moona). Mitchell je također radio s kreatorom pojačala Marshall, Jimom Marshallom u glazbenoj prodavaonici u Londonu[4].

Sastav The Jimi Hendrix Experience nastaje 1966. godine kada je Jimi Hendrix došao u Veliku Britaniju. U mjesecu rujnu iste godine Hendrix i njegov menadžer Chas Chandler organizirali su audiciju za prateće glazbenike. Među brojnim glazbenicima za bas-gitaristu odabrali su Noela Reddinga, a za bubnjara Mitcha Mitchella[5]. Do mjeseca travanja 1969. godine kada je Hendrix raspustio sastav, snimili su pet singlova i tri studijska albuma. Mitchell je ostavio veliki glazbeni doprinos u tom periodu, gdje je zajedno s Hendrixom snimio neke od najvećih njihovih uspješnica poput "Manic Depression", "Stepping Stone", "Little Miss Strange", "Voodoo Child (Slight Return)", "Fire" i "Third Stone from the Sun". Svoj doprinos imao je također i u jazz glazbi, a veliku glazbeni inspiraciju dobivao je od Elvina Jonesa, Maxa Roacha i Joea Morelloa[6].

U prosincu 1968. godine Mitchell svira u sastavu The Dirty Mac okupljen za potrebe filma The Rolling Stones Rock and Roll Circus. Ostali članovi sastav bili su John Lennon kao pjevač i ritam gitarista ("Winston Leg-Thigh"), Yoko Ono (glasovni efekti, "Whole Lotta Yoko"), Eric Clapton kao gitarist i Keith Richards kao basist. Sastav objavljuje cover "Yer Blues" pod nazivom "Whole Lotta Yoko".

Zajedno s Hendrixom i Billyjem Coxom pod nazivom Gypsy Sun and Rainbows, 1969. godine nastupa na Woodstocku, gdje pred 400.000 ljudi sviraju američku himnu ("Star Splanged Banner")[7]. Nakon Woodstocka nastupaju još nekoliko puta i snimaju par studijskih snimaka te se nakon toga ubrzo razilaze. Hendrix zajedno sa Billyjem Coxom i bubnjarom Buddyjem Milesom osniva novi sastav pod nazivom The Band of Gypsys. Sviraju na novogodišnjem koncertu u njujorškom Fillmore Eastu i snimaju jedan službeni uživo album (Band of Gypsys, 1970.). Posljednje pojavljivanje sastava Band of Gypsys bilo je u siječnju 1970. godine na koncertu Medison Square Gardenu, kada su se održavali masovni prosvjedi protiv rata u Vijetnamu. Hendrix, vjerojatno pod utjecajem LSD-a na polovici druge pjesme prestaje svirati i prije nego ode s pozornice publici se obrati riječima; "Ovo se dogodi kad se Zemlja sukobi sa svemirom - nikad se ne zaboravlja". Nakon toga Chas Chandler otpušta Coxa i Milesa te dovodi Mitchella i Reddinga iz Engleske i ponovo okuplja stari Experience. Hendrix ubrzo otpušta Reddinga i na njegovo mjesto vraća Coxa. U ovoj postavi djeluju sve do Hendrixove smrti, 18. rujna 1970. godine.

Nakon što je Hendrix osnovao sastav Band of Gypsys, Mitchell ima značajan doprinos s bivšim basistom sastava Cream, Jackom Bruceom. Zajedno s njima nastupali su još i Mike Mandel na klavijaturama i jazz gitarist sastava The Eleventh House, Larry Coryell.

Nakon Hendrixa

Nakon Hendrixove smrti Mitchell je s producentom Eddie Kramerom počeo raditi na nedovršenim snimkama. Mitchell i Cox imali su veliki doprinos u objavljivanju prvog Hendrixovog postumnog albuma The Cry of Love, izdanog 1971. godine[8]. Zajedno s Mikeom Pineraom na gitari (iz sastava Iron Butterfly) i Aprilom Lawtonom, 1972. godine osniva rock sastav Ramatam s kojim objavljuje istoimeni album. Nekoliko puta nastupaju kao predizvođači britanskom rock sastavu Emerson, Lake & Palmer. Ramatam nije postigao komercijalni uspjeh i Mitchell pred objavljivanje njihovog drugog LP-a napušta sastav. Nastupa na nekoliko koncerata s Terryem Reidom, Jackom Bruceom i Jeff Beckom kao zamjena za bubnjara Cozya Powella (zbog bolesti).

Do početka 1990-ih Mitchell nastavlja s izvedbama te povremenim odlascima u studio gdje pretežno svira kao session glazbenik (jedan od njih je album Long Walk Back američkog country glazbenika Juniora Brownsa). Sudjeluje u raznim emisijama posvećenim preminulom Jimiju Hendrixu, snima nekoliko video uradaka i daje intervjue.

Godine 1999. Mitchell se pojavljuje na albumu Midnight Daydream rock gitariste Brucea Camerona, zajedno s Billyem Coxom, Buddyem Milesom i Jackom Bruceom. Kako bi zadovoljio potrebe brojnih Hendrixovih obožavatelja sudjeluje u seriji uživo nastupa s njegovim svjetski poznatim imitator Randyem Hansenom[9]. Zajedno s Coxom i gitaristom Garyem Serkinom u novije vrijeme nastupao je kao sastav pod nazivom Gypsy Sun Experience[8].

Godine 2005. časopis Rolling Stone stavlja ga na 23. mjesto popisa najboljih bubnjara svih vremena.

Smrt

Mitch Mitchell umro je 12. studenog 2008. godine prirodnom smrću u snu[10][11] u svojoj hotelskoj sobi u Portlandu[12]. Mitchell je bio posljednji živi član Experienca. Hendrix je umro 1970. godine i Londonu u 27. godini života, a basista Noel Redding 2003. u 57. godini od posljedica ciroze jetre. Portland je mjesto u kojemu je Mitchell tjedan dana prije smrti nastupio u okviru turneje Experience Hendrix, posvećene uspomeni na Hendrixa[13]. Nakon raspada Experienca, svirao je s nekim od najuglednijih svjetskih glazbenika poput Erica Claptona, Johna Lennona, Keitha Richardsa, Jeffa Becka, Muddya Watersa i drugih[14].

Diskografija

Izvori

  1. ↑ Guitarworld.com - Jimi Hendrix - životopis - objavljeno 6. studenog 2009.
  2. ↑ Charles Cross, R (2005.), Room Full of Mirrors str. 162, Hodder and Stoughton Ltd. ISBN 0-340-82683-5 <abbr title="Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.">nevaljani ISBN.
  3. ↑ Books.google.com - The Who Concert File
  4. ↑ Allmusic.com - Mitch Mitchell - životopis - Richie Unterberger
  5. ↑ Gracija.ba - Jimi Hendrix - životopis - objavljeno 27. rujna 2010. god.
  6. ↑ Drummerworld.com - Mitch Mitchell - životopis
  7. ↑ Gitare.info - Jimi Hendrix (kompletna biografija) - objavljeno 4. svibnja 2009. god.
  8. ↑ 8,0 8,1 Drummagazine.com - Mitch Mitchell - Jimi Hendrix Experience - Salman Haqqi
  9. ↑ Rock The Blues News - Remembering Musician Mitch Mitchell - Nick James, 14. studenog 2008. god.
  10. ↑ Terapija.net - Osmrtnice - Mitch Mitchell - objavljeno 20. siječnja 2009. god.
  11. ↑ Muzika.hr - In Memoriam 2008. - 2010.
  12. ↑ Dalje.com - Umro Mitch Mitchell, i zadnji osnivač Jimi Hendrix Exprerience - objavljeno 13. studenog 2008. god.
  13. ↑ Jutarnji.hr - Umro Mitch Mitchell, Hendrixov bubnjar - objavljeno 13. studenog 2008. god.
  14. ↑ Glas.ba - Umro Mitch Mitchell, Hendrixov bubnjar - objavljeno 13. studenog 2008. god.

Vanjske poveznice

v •  • u
The Jimi Hendrix Experience
Studijski albumi
Uživo albumi
Kompilacije
Postumni albumi
The Cry of Love (1971.) • Rainbow Bridge (1971.) • War Heroes (1972.) • Loose Ends (1974.) • Crash Landing (1975.) • Midnight Lightning (1975.) • Nine to the Universe (1980.) • Radio One (1988.) • First Rays of the New Rising Sun (1997.) • South Saturn Delta (1997.) • Valleys of Neptune (2010.)
Povezani članci
Diskografija
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Mitch_Mitchell&oldid=341720"