Mir u Velikom Varadinu (ili Nagyváradski ugovor, Ugovor iz Grosswardeina) bio je tajni mirovni sporazum između cara Ferdinanda I. i Ivana Zapolje, suparničkih pretendenata na Kraljevinu Ugarsku, potpisan u Grosswardeinu/Váradu (današnja Oradea, Rumunjska ) 24. veljače 1538.[1] U ugovoru su podijelili Mađarsku između sebe prema stvarnom posjedu.
Ferdinand je priznao Zapolju kao Ivana I., kralja Ugarske i vladara dvije trećine Kraljevstva, dok je Zapolja priznao Ferdinandovu vlast nad zapadnom Ugarskom i priznao ga kao nasljednika ugarskog prijestolja, budući da Zapolja nije imao djece.Lua error in Modul:Footnotes at line 38: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
No 1540. godine, neposredno prije Zapoljine smrti, njegova supruga mu je rodila sina, Ivana Sigismunda Zapolje, te je sporazum propao. Mađarsko plemstvo izabralo je Ivana Sigismunda za kralja UgarskeLua error in Modul:Footnotes at line 38: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'. kao Ivana II.. Izabela je zamolila osmanskog sultana Sulejmana I. da pomogne u borbi s Ferdinandom i njegovim nasljednicima koja je uslijedila, samo da bi Sulejman pobijedio, proglasio Ivana II. kraljem i postavio se za regenta. Veliki dio Ugarske postao je u biti turska provincija, s osmanskim guvernerom i garnizonom u Budimu.Lua error in Modul:Footnotes at line 38: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
Izvori
Literatura
- Bohnstedt, John W. (1968). "The Infidel Scourge of God: The Turkish Menace as Seen by German Pamphleteers of the Reformation Era". Transactions of the American Philosophical Society (American Philosophical Society) 58 (9): 1–58. doi:10.2307/1006112. ISSN 0065-9746. JSTOR 1006112. http://www.jstor.org/stable/1006112 Pristupljeno 6. travanj 2024.