Mir u Velikom Varadinu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Mir u Velikom Varadinu (ili Nagyváradski ugovor, Ugovor iz Grosswardeina) bio je tajni mirovni sporazum između cara Ferdinanda I. i Ivana Zapolje, suparničkih pretendenata na Kraljevinu Ugarsku, potpisan u Grosswardeinu/Váradu (današnja Oradea, Rumunjska ) 24. veljače 1538.[1] U ugovoru su podijelili Mađarsku između sebe prema stvarnom posjedu.

Ferdinand je priznao Zapolju kao Ivana I., kralja Ugarske i vladara dvije trećine Kraljevstva, dok je Zapolja priznao Ferdinandovu vlast nad zapadnom Ugarskom i priznao ga kao nasljednika ugarskog prijestolja, budući da Zapolja nije imao djece.[2]


No 1540. godine, neposredno prije Zapoljine smrti, njegova supruga mu je rodila sina, Ivana Sigismunda Zapolje, te je sporazum propao. Mađarsko plemstvo izabralo je Ivana Sigismunda za kralja Ugarske[2]

kao Ivana II.. Izabela je zamolila osmanskog sultana Sulejmana I. da pomogne u borbi s Ferdinandom i njegovim nasljednicima koja je uslijedila, samo da bi Sulejman pobijedio, proglasio Ivana II. kraljem i postavio se za regenta. Veliki dio Ugarske postao je u biti turska provincija, s osmanskim guvernerom i garnizonom u Budimu.[2]


Izvori

  1. István Keul, Early modern religious communities in East-Central Europe: ethnic diversity, denominational plurality, and corporative politics in the principality of Transylvania (1526–1691)], Brill, 2009, p. 40
  2. 2,0 2,1 2,2 Bohnstedt 1968, str. 8.

Literatura

  • • Nepoznat parametar: issn
    • Nepoznat parametar: jstor
    • Nepoznat parametar: url-access
    • Parametar last nije dopušten u klasi journal
    • Parametar access-date nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar publisher nije dopušten u klasi journal
    • Parametar first nije dopušten u klasi journal